Posljedice neuspjeha


Drugi tekst iz serije: BiH poslije Daytona 2

BIH 3 republikeŠto ako se ne postigne sporazum koji će omogućiti funkcioniranje BiH kao države integrirane u EU i NATO, sa tri ravnopravna naroda, regionalnom samoupravom i zaštitom ljudskih prava ?

Nakon gašenja Ureda visokog predstavnika OHR UN i povlačenja EUFOR-a iz BiH, zaustavljanja integracija u EU i NATO, dolazi do raspada vladajuće koalicije i blokada na razini Države i Federacije BiH, što vodi ka formiranju krnjih bosansko-unitarističkih vlada Države i Federacije (bez hrv. i srp. stranaka).
Skupština BiH donosi odluku o povratku na Ustav Republike BiH, gašenju ili razvlašćenju entiteta i kantona, zbog čega će RS raspisati referendum i proglasiti nezavisnost Srpske. Hrvatski narodni sabor (koji čine zastupnici iz državnog, federalnog i kantonalnih parlamenata) proglasit će ujedinjenje županija sa hrvatskom većinom ( i pripajanje im općina sa hrv. većinom) u Hrvatsku Samoupravu (tj. Hrvatsku republiku, ali ne Herceg-Bosnu, čije je ime kompromitirano ratom) koja se odvaja od Federacije, u zasebni entitet, ali ne i od države BiH, te će zatražiti međunarodnu zaštitu i konferenciju (u strahu od progona u RbiH i napada na HR novi entitet).
Hrvatski entitet okupiće samo oko 300 000 Hrvata (55 %) od 325 000 st., dok će ih 58 000 ostati u Srpskoj i oko 200 000 u bošnjačkoj republici (10 % od ukupno 2 milijuna st.) kao manjina. (izvor: procjene UN 2007., Wikipedia)
Republika Srpska će učiniti sve da osigura svoju teritorijalnu cjelovitost i zauzme sjeverno Brčko, prepuštajući jug općine Brčko Bošnjacima. Srpska će zbog inzistiranja na svojim granicama odustati od pretenzija na Grahovo, Glamoč i Drvar (općine sa srpskom većinom u FBiH).
Hrvatska nema ni snage ni volje za nešto više od inzistiranja na zaštiti ljudskih i manjinskih prava Hrvata u bošnjačkoj i srpskoj republici (po uzoru na erdutski sporazum u RH: zajednica općina, kulturna samouprava i razmjerna zastupljenost u parlamentu, vladi i sudstvu), te na posebnim odnosima sa hrvatskom samoupravom (Hrvatska Republika, eng. Croat republic).
Nova konferencija poslije uzajamnih priznanja Srpske, Hrvatske republike, Srbije, Abhazije, Osetije, Nagorno Karabaha i Kosova (a zatim i Albanije, Armenije, Crne Gore, Hrvatske, Rusije, ZND) biće usmjerena na zaštitu manjina, uspostavu Državne Zajednice Bosne i Hercegovine kao konfederalne zajednice tri ravnopravne republike, neutralne, demilitarizirane, i u statusu pridružene članice EU (bez prava glasa).
Državna zajednica (Commonwealth) Bosna i Hercegovina imala bi sustav utemeljen na nacionalnoj ravnopravnosti, umjesto na načelu jedan čovjek-jedan glas: Tročlano rotacijsko Predsjedništvo (po jedan iz svakog entiteta) koje predlaže i smjenjuje Vijeće ministara, članovi Predsjedništva imaju pravo veta na zakone, uz prošireni Dom Naroda (21 član) kao važniji dom (proračun, povjerenja, zakoni), uz smanjeni savjetodavni Dom Građana (21 član: 7 iz Srpske, 3 iz Hrvatske r., 11 iz Bošnjačke od čega je 1 hrvat). Sud BiH čine po tri suca iz svakog naroda, a za odluku je nužna suglasnost barem dvojice iz svakog naroda.
Za izbjegavanje oružanih etničkih sukoba i nereda, poput sjevernoirskeih ili baskijskih, te suzbijanje ekonomsko-sudske prisile na iseljenje manjinskih naroda biće potrebna snažna prisutnost međunarodne zajednice.
Entiteti mogu sa Hrvatskom i Srbijom zasnovati posebne odnose koji uključuju suradnju institucija (npr. predstavnici entitetskih skupština u parlamentima susjednih država (mandati dijaspore).

Ako nekome ovaj scenario treba još razraditi, niže sam iznio jednu od vjerovatnijih varijanti koja sudbinu BiH vodi ka raspadu i integraciji u susjedne zemlje.

Evo vjerovatnog detaljnog scenarija:
Nakon propasti Travanjskog paketa 2008. (blokirali Stranka za BiH zbog ostanka entitetskog glasanja i HDZ1990 zbog nepostojanja prava Hrvata na entitet ili na etnički veto), propast Butmirske konferencije 2009. i misije Steinberg-Bildt izazvat će:
1. odgodu dobijanja statusa kandidata za člana EU i NATO MAP-a, smanjenje financijske pomoći, odgoda ukidanja viza, oštrije zahtjeve za ukidanje carina (CEFTA) i privatizaciju javnih poduzeća (uz osudu korupcije i financiranja poljopr. poticaja i braniteljskih mirovina)
2. rezignaciju međunarodne zajednice, unutar koje više ne postoji ni pravna mogućnost niti volja za produljenjem mandata OHR (Ureda visokog predstavnika UN), uz najavljeno povlačenje snaga EUFOR-a
3. rast ekonomskih napetosti, produbljenje krize zbog odgode domaćih i povlačenja stranih investicija, štrajkovi, demonstracije,
4. rast međuetničkog nasilja, rast kriminala i ulične nerede
5. političku blokadu vlade države (bojkot srpskih članova), vlade Federacije (bojkot srpskih i hrvatskih članova) i vlada mješovitih kantona (bojkot hrvatskih članova) što dovodi do prijevremenih izbora 2010. za sve razine vlasti (vlada Srpske također raspisuje izbore iako ima stabilnu većinu)
6. Nezadovoljstvo nacionalnim strankama obilježit će njihov pad u korist opozicije (DS-PDP-SDPrs; SBBBiH/Snaga/BPS/NsRzB, Naša/BOSS/SDU, Hrvatska koalicija HK: HDZ1990/HSS-NHI/HSP/HZ/HNZ; dok će HDZBiH/HKDU/DNZ i SNSD/DNS/SP zadržati svoje pozicije zahvaljujući koalicijama, a SDA, SzBiH, SDS i SRS jako pasti.
7. Poslije izbora hrvatske stranke (HDZBiH, HK) formiraju zajednički klub u državnoj, federalnoj i kantonalnim skupštinama te uvjetuju svoju podršku 1/3 vlasti u državi i federaciji uz pravo veta, te ½ vlasti u mješanim kantonima uz hrvatsku prevlast u Hercegovini, što bošnjačke stranke sasvim sigurno neće prihvatiti, dok su Srbi u Federaciji potpuno marginalizirani i isključeni iz nove vlade (posljedica bojkota). U Srpskoj Bošnjaci isključeni iz nove vlade.
8. Neuspjeh konstituiranja koncentracionih vlada većinskih stranaka sva tri naroda (SNSD, SDA, HDZBiH) dovešće do uspostave manjinskih vlada koje će se oslanjati na različite strane države
a. Srpska na Srbiju i Rusiju: SNSD/DNS/PS uz SRS
b. Država BiH na EU: probosanske stranke (SBBBiH, SDA, SDP) gdje će Srpsku predstavljati SDP i SDA, a Hrvate Narodna stranka RzB
c. Federacija BiH na Tursku: SBBBiH/BPS uz SDP, Našu i NSRzB formira vladu bez Hrvatske koalicije, bez SDA i Srba
d. Mješoviti kantoni pokazuju poraz koalicije SDA/HDZBiH, ali i nemogućnost formiranja koalicije SBBBiH sa Hrvatskom koalicijom što dovodi do formiranja krnjih vlada :u Hercegovini HK koalira sa NSRzB, a u Srednjoj Bosni SDA sa SDP i SzBiH.
9. Takva situacija dovodi do sukoba na liniji Srpska – Država, kao i na liniji Hrvati-Bošnjaci, uz sve veći međunarodni pritisak na Hrvatsku i Srbiju da one preuzmu brigu o integraciji BiH, kako unutrašnjoj, tako i međunarodnoj – trojni summit bez USA je osuđen na propast (Bošnjaci nemaju čvrstog lidera već slabu koaliciju SBBiH/SDP)
10. Nefunkcionirajuća Federacija biće povod 2011. za uspostavu zajednice kantona i općina sa hrvatskom većinom, te predstavnicima općina u kojima su Hrvati značajna manjina – jednostrano proglašavaju Hrvatsku samoupravu u sastavu Federacije BiH koja neće negirati postojeći političko-teritorijalni sustav.
11. Bošnjačka vlada to proglašava ništavim, započinje smjene i raspuštanje institucija koje su se učlanile u Hrv. Samoupravu, posljedica Hrvati napuštaju institucije FBiH,
12. Srbi donose odluku o održavanju referenduma (ne o nezavisnosti) već o o ništavosti parlamentarnih izmjena Ustava iz Daytona i o povratku prenijetih ovlasti na BiH, što krnji Parlament, Vlada i Predsjedništvo naravno, proglašavaju kršenjem Ustava…
13. Hrvatska i srpska brigada Vojske BiH stavljaju se na raspolaganje Republici Srpskoj, odnosno Hrvatskoj Samoupravi, državna policija također.
14. Hrvatska samouprava preuzima ovlasti Države, Federacije i kantona u općinama članicama, na što bošnjačka većina reagira uvođenjem izmjena Ustava kojima se de facto vraća Republika BiH, građanska i unitarna (bez entiteta i kantona)
15. Općine sa srpskom većinom u FBiH (Drvar, B. Grahovo, Glamoč, B. Petrovac) donose odluku o prisajedinjenju Republici Srpskoj kao i krnja skupština distrikta Brčko koje zauzima policija Srpske
16. 2012. Započinju oružani sukobi u spornim područjima (Gornji Vakuf-Fojnica), Srpska blokira kod Trnova put za Goražde, isključuje struju i plin centralnoj Bosni, neredi poput Pariških `08. i sjevernoirskih, prvi atentati na političare i svećenike
17. Hrvatska uvodi vize za Bosnu i Hercegovinu, ograničava izvoz „ratnog materijala“ (sve što može poslužiti za vojnu uporabu) i uspostavlja suradnju sa HS i kantonom Bihać
18. Hrvatska i Srbija prijete da će poslati „mirotvorce“ da spriječe etničko čišćenje, de facto priznaju Republiku Srpsku i Hrv. Samoupravu, UN odlučuje sazvati međunarodnu konferenciju kojom će se spriječiti proglašenje nezavisnosti Srpske i Herceg-Bosne
19. Rusija šalje „mirotvorce“ u Srpsku, NATO šalje promatrače, a glavninu čine Hrvati
20. 2013. Sarajevske vlasti pristaju na primirje i pregovore, Washingtonski sporazum o formiranju Federacije više nije na snazi, Dayton ostaje, uz uvođenje Europskog povjerenika koji može donijeti zakone, ali ne može derogirati Ustav i ovlasti entiteta
21. Bosna i Hercegovina postat će pridruženi član EU 2014. (bez prava glasa, poput Andore, član EEA, vojno neutralna i demilitarizirana)
22. Izmjene postojećeg stanja moguće samo uz natpolovičnu suglasnost građana sva tri entiteta i 2/3 većinu u skupštini države u oba doma. Zaključak: Potrošeno je uzalud još pet godina.

Ne zaboravite, ovi scenariji raspada ne moraju se nužno i odigrati. Tek ako se prođe točka bez povratka, tj. raspad Daytonske strukture, bilo izbornom voljom većine najvećeg naroda, bilo blokadom institucija, stranom intervencijom ili na bilo koji drugi način koji isključuje volju većine u Republici Srpskoj i većine predstavnika hrvatskog naroda u državnim i federalnim institucijama.

Pojašnjenje kratica političkih stranaka:
Hrvatske stranke: HDZ BiH Hrvatska demokratska zajednica BiH, HKDU Hrvatska demokršćanska unija, stranke Hrvatske koalicije: HDZ 1990, HSS-NHI Hrvatska seljačka stranka – Nova hrvatska inicijativa, HSP Hrvatska stranka prava (Đapić-Jurišić), HZ Hrvatsko zajedništvo, HNZ Hrvatska narodna zajednica. Narodna stranka Radom za boljitak. Hrvatsko narodno vijeće nestranačka je udruga.
Srpske stranke: SNSD Savez nezavisnih socijaldemokrata, DNS Demokratska narodna stranka, SP Socijalistička partija, SDS Srpska demokratska stranka, SRS Srpska radikalna stranka, DS Demokratska stranka, PDP Partija demokratskog progresa, SDP Socijaldemokratska partija R.Srpske
Bošnjačke stranke: SDA Stranka demokratske akcije, SzBiH Stranka za BiH, SBBBiH Stranka za bolju budućnost BiH, SDP Socijaldemokratska partija BiH, Naša stranka, BPS Bosanska patriotska stranka, DNZ Demokratska narodna zajednica, Snaga BiH, BOSS Bosanska stranka, SDU Socijaldemokratska unija, LDP Liberalnodemokratska partija.

Ovaj unos je objavljen u Bosna i Hercegovina i označen sa . Bookmarkirajte stalnu vezu.