BiH poslije Daytona


15 godina poslije Daytonskih mirovnih sporazuma međunarodna zajednica u svijetlu novih međunarodnih odnosa i stabiliziranja stanja na terenu BiH neizbježno je došla do zaključka da je unutrašnji kompromis i konsenzus između političkih i vjerskih vođa tri etničke grupe nemoguće postići čak i unutar samih grupa, a apsolutno nemoguć da uključuje sve tri grupe.

Zahtjevi i očekivanja političkih predstavnika naroda međusobno su isključiva i vode ka daljnjem zaoštravanju sukoba, a ne prema dostizanju zapadnih standarda i euroatlantskim integracijama. Upravo stoga ti standardi mogu se nametnuti samo autoritetom međunarodne zajednice i uz značajnu financijsku, diplomatsku i sigurnosnu podršku novim strukturama koje će moći funkcionirati i imati podršku većine svojih građana. Na žalost, takav realističan pristup mora prihvatiti povijesne činjenice koje su se desile kao posljedice rata: nova etnička raspodjela, uspostava načela etničke zastupljenosti i konsenzusa kao temelja organizacije države. Da bi se mogli započeti konstruktivni i uspjeni pregovori potrebno je razumjeti dinamiku kretanja i očekivanja ne samo političkih vođa, već i većine pripadnika njihovih naroda. Tek tad postaće moguć stabilan i dugotrajan mir i uspostava dobronamjernih i funkcionalnih odnosa u državi i regiji.

1. Maksimalni apetiti

Etnička slika BiH procjena 2006, WikipediaEtnička slika BiH procjena 2006, Wikipedia

Etnički državotvorni programi postoje u sva tri naroda i svaki je izravno neprijateljski prema druga dva čime se međusobno drže u pat-poziciji.

Velikosrpski ciljevi

U političko-teritorijalnoj organizaciji najdalje je otišao srpski stvaranjem Republike Srpske, uz zadržavanje političke kontrole nad distriktom Brčko i općinama u Federaciji BiH (Grahovo, B. Glamoč, Drvar, B. Petrovac). Njihov teritorij na etničkoj karti BiH označen je crvenom bojom. Njihov je cilj prisajedinjene tih općina i distrikta nezavisnoj, međunarodno priznatoj (bar od Srbije, Crne Gore i Rusije) Republici Srpskoj. Nisu za ulazak u EU i protiv su NATO-a. Ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom u Zajednicu srpskih zemalja sa ostaje za budućnost.

Velikobošnjački ciljevi

Distrikti Sarajevo i Brčko uz tri entitetaBošnjaci su u ratu 1992.-1995. pretrpjeli teške ljudske i teritorijalne gubitke, potpuno odsječeni od regije Sandžak koja je podjeljena između Srbije i Crne Gore, te jedino može funkcionirati kao imigrantski rezervoar (ukupno oko 150 000 st.). Iako je strateški cilj Bošnjaka održanje međunarodno priznate i cjelovite BiH, sa ambicijom da se ukinu entiteti i uspostavi unitarna građanska republika u kojoj bi Hrvati i Srbi bili manjine, otpor takvoj ideji je prejak i ključni je uzrok političke, ekonomske i sigurnosne nestabilnosti šire regije, uključujući Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru. U takvim uvjetima Bošnjaci su prioritizirali svoje neposredne ciljeve u realnije okvire. Dominantno bošnjački teritorij označen je zelenom, a hrvatski teritorij plavom bojom.
Bošnjaci su de facto Federaciju BiH već pretvorili u svoj entitet (70 % Bošnjaci, 28 % Hrvati, 1 % Srbi), na što Hrvati ne pristaju i na djelu vidimo blokadu rada Federacije, mješovitih kantona i grada Mostara (jedini koji ima „specijalan“ paritetni statut. Cilj bošnjaka je pojednostavljivanje političke strukture ukidanjem kantona i marginalizacija Doma naroda, po uzoru na Srpsku, gdje Vijeće naroda ne odlučuje ni o Vladi, ni o proračunu, a mišljenje o zakonima nije obavezno i nema pravo veta. Bošnjaci preko državnih institucija žele postići kontrolu nad distriktom Brčko i nad novouspostavljenim distriktom Sarajevo. Istočno Sarajevo je izuzeto iz Srpske, a Sarajevo iz Federacije, čime bi Hrvati u Federaciji dostigli oko 33 %. Takva nova „krnja“ Federacija trebala bi novo sjedište izvan Sarajeva. Najbolju prometnu poziciju i bošnjačku većinu za novi glavni grad FBiH ima Visoko, pošto međunarodni prijedlog o Mostaru nema potporu ni Bošnjaka ni Hrvata.
Maksimalistički bošnjački zahtjevi pristaju i na odvajanje manjeg, etnički skoro čisto hrvatskog dijela Federacije u zaseban entitet čime bi Bošnjaci bili skoro 90 % većina u novoj bošnjačkoj unitarnoj republici i blizu punoj dominaciji nad srednjebosanskim, sarajevskim i brčanskim Hrvatima i Srbima.

Velikohrvatski ciljevi

BIH Hrvatske ambicijeIako je u prošlosti postojao cilj integriranja cijele BiH u sastav Hrvatske, poslije definiranja stanovništva prema religiji: pravoslavaca kao Srba najkasnije u XIX. st. i muslimana tijekom XX. st. kao Bošnjaka, te uzimajući u obzir da su u strukturi stanovništva Hrvati, katolici sa 25 % 1971.g. pali na procjenjuje se, na ne više od 12 % 2011.g., tijekom rata postalo je jasno kako je Hrvatski strateški cilj održanje cjelovitosti BiH uz osiguranje najviših standarda samouprave i ljudskih prava kako za Hrvate, tako i za ostale stanovnike BiH. Pripajanje dominantno hrvatskih teritorija je, s obzirom na njihovu disperziju diljem BiH, gdje su u mnogim sredinama manjina (vidi prvu kartu, iz 2006.g.), upućuje Hrvate na suradnju sa Bošnjacima i na njihov interes da zadrže Srbe u državnoj zajednici kao balans. Kreševskom deklaracijom hrvatskih političkih stranaka (HDZ BH, HDZ 1990, HSS-NHI, HSP, HKDU, HZ) i uz prijedlog Biskupske konferencije BiH Hrvati su usvojili slijedeće zajedničke stavove: ravnopravni položaj koji znači ili ukidanje entitetskog glasanja za sve narode ili njegova dodjela hrvatskim predstavnicima (uvođenje etničkog veta), ujedinjenje kantona sa hrvatskom većinom i „mješovitih kantona“ u novi hrvatski entitet, odnosno minimalno ujedinjenje općina sa hrvatskom većinom uz formiranje novih općina sa hrvatskom većinom Uskoplje, Plehan i Hrvatska Fojnica. Hrvati očekuju zastupljenost manjinskih naroda u predstavničkim i izvršnim tijelima drugih entiteta, te da za donošenje pitanja od nacionalnih interesa je nužno da barem jedan predstavnik manjinskog naroda isti podrži. Ključno pri formiranju državnih institucija trebalo bi biti osiguranje da ni jedan narod ne smije imati natpolovičnu većinu, a nijedan ne smije biti podzastupljen, tj. najmanje 20 % predstavnika u državnom parlamentu, uz osiguranje da svaki narod sam bira svoje predstavnike.

Ovaj unos je objavljen u Bosna i Hercegovina i označen sa . Bookmarkirajte stalnu vezu.