Mogući kompromis u BiH ?


Treći tekst iz serije BiH poslije Daytona

Naravno, moguće je izbjeći ovaj uzaludan gubitak života, vremena i novaca, ukoliko u političko-vjerskom vodstvu sva tri naroda dođe (naravno, pod pritiskom međunarodne zajednice i novonastajućeg civilnog društva) do stvarne volje za ubrzanjem strukturalnih reformi za integraciju u EU, na principima ravnopravnosti svih naroda, odustajući od separatnih etničkih ciljeva, bilo da je to otcjepljenje ili uspostava unitarne građanske države. Ono što je neodrživo za opstanak Bosne i Hercegovine kao države je sustav dva entiteta (Hrvati su manjinski narod u jednom entitetu) koji mogu zahvaljujući entitetskom glasanju blokirati sve odluke parlamenta, vlade i predsjedništva. Ono što je potrebno je osigurati trajni status Brčka kao kamena temeljca mira u BiH, izdvojenog iz oba entiteta. Prihvaćanje reforme Ustava kojom će se jasno razdjeliti ovlasti između države i srednje razine vlasti, tj. entiteta zahtijevaće puni pritisak cijele međunarodne zajednice na Srpsku, jedini politički faktor dovoljno snažan da se otcjepi (poput Abhazije, moguće je da bi je priznale Rusija i susjedne zemlje). Kao i u Daytonu, nužan je sporazum između Hrvata i Bošnjaka kojim će se regulirati njihov odnos u državi, pitanje statusa Federacije i kantona (koji su proizveli samo veliku birokraciju i blokadu sustava u mješovitim kantonima). Bošnjaci ispred sebe imaju ključno pitanje: Da li su spremni prihvatiti u nekim dijelovima zajedničke države biti manjinski narod, bez prava veta ? Trenutno blokiranje izbora gradonačelnika Mostara, nefunkcioniranje Hercegovačko-neretvanskog kantona i pokušaj blokade Skupštine Republike Srpske kroz zahjtev za zaštitu nacionalnog interesa u Vijeću naroda RS pokazuju da ta volja ne postoji. Inzistira se na ukidanju kantona i uvođenju „građanskog“ izbornog načela (nema izborne liste hrvatskog naroda, nešto što u Hrvatskoj i Srbiji imaju manjine (nefiksne kvote za liste manjina, samo pripadnici manjine mogu glasati za istu), u Bosni i Hercegovini nemaju konstitutivni narodi. Ukoliko u bošnjačkom narodu, u kojem još postoje dvoumljenja oko identiteta, njegove vezanosti za religiju-pitanje ateista i drugih koji se identificiraju kao Bosanci, Bosanci i Hercegovci ili Muslimani, prihvate mogućnost postizanja separatnog sporazuma sa Hrvatima postaće moguće formiranje etnički mješovite srednje razine vlasti čije ovlasti neće blokirati ulazak u EU, već će biti na razini jedne Austrije ili Katalonije. U najmanje jednoj jedinici Hrvati bi imali većinu, građani bi mogli izabrati čije „građanstvo“ (pravo izbora za skupštinu) žele neovisno o mjestu boravka, čime bi se osigurala zastupljenost manjinskih naroda u njihovim etnički srodnim „republikama“, što bi pomoglo u postizanju međurepubličkih sporazuma o pravima manjinskih naroda. Bošnjačko-Hrvatski dogovor o izmjeni Washingtonskih sporazuma kojim bi se Federacija kao entitet transformirala u novu srednju razinu vlasti (Sarajevo, Mostar, Bihać), ukidajući kantone, smanjujući broj općina i upravnih službi, uz jasne garancije za Hrvate na državnoj razini vlasti (Hrvati biraju Hrvate, kako se ne bi ponovio slučaj Željka Komšića za kojeg su većinom glasali Bošnjaci), načelo jednakopravnosti u Sudu BiH koji odlučuje i o pitanjima zaštite nacionalnih interesa, načelo razmjerne zastupljenosti u državnoj vladi i državnim službama, uzimajući u obzir da ni jedan narod ne smije imati manje od 20 %, niti više od 50 % vlasti. Od posebnog značaja je uspostava jasnog izbornog sustava predstavnika sva tri naroda, koji trebaju zadržati ključne postavke vlasti, kao jedini IZRAVNO izabrani dužnosnici. To mogu biti predsjednik i dva ili tri potpredsjednika, ovisno o tome da li se rotiraju na dužnosti Predsjednika ili ne. Pitanje zastupljenosti nacionalnih manjina može se riješiti uspostavom Vijeća manjina koje će imati ovlasti po uzoru npr. na Mađarsku, čime se eliminira prigovor o neravnopravnosti ostalih građana. Bošnjačko-hrvatski sporazum ojačao bi njihove pozicije u daljnjim pregovorima i postojala bi osnovana mogućnost da se srpsku stranu pridobije na ustpke poput npr. uspostave općine Plehan koja se može pripojiti Posavini, tj. hrvatskoj jedinici i uspostave sustava proširene lokalne autonomije u općinama sa bošnjačkom većinom, npr. Srebrenici.

BIH povijesne regije

U prilogu je karta koja ima sljedeće ustupke: a) Srpska ustupila Plehan hrvatskoj f.j. b) Mješoviti kantoni potpuno su u sastavu hrvatske f.j. c) Hrvatska f.j. prihvaća čvrstu federaciju, proporcionalnu zastupljenost naroda i široku općinsku samoupravu manjina u svim f.j. d) Brčko je trajni samostalni federalni distrikt, puna samoupravu podređena samo vlastima SR BiH e) Srpska dobija jasne garancije opstanka i ne mijenjanju granica bez suglasnosti Skupštine, te rokova do kojih će morati omogućiti povratak prognanih i njihov udio u vlasti (do 2021.), f) prihvatanje činjenice da se većina Hrvata nije vratila u Srpsku, Srpska se odriče minimalnog dijela Posavine (nova općina Plehan: dijelovi općina Brod, Derventa, Doboj i Modriča) u korist nove hrvatske republike g) Sarajevo – federalni distrikt nije vidljiv na karti i sastoji se od izdvojenog teritorija između Sarajeva i Istočnog sarajeva i obuhvaća zgrade Predsjedništva, Vlade i Skupštine, Suda, državna ministartsva i Državni Arhiv/Biblioteka h) Bošnjačka fed.j. – postaje jedinstvena cjelina umjesto podjele na kantone, Federaciju i Državu, ukida se pravo entitetskog veta, razdvajaju se ovlasti Savezne republike i federalnih republika, dobijaju pravo specijalnih odnosa sa Turskom, pravo reguliranja položaja bošnjačke manjine u susjednim državama (Hrvatska, Srbija, Crna Gora), te međunarodna jamstva za uspostavu međunarodne Agencije za povratak izbjeglih i raseljenih, te povrat njihove imovine i/ili odštete.

Ovaj unos je objavljen u Bosna i Hercegovina i označen sa . Bookmarkirajte stalnu vezu.