Tri etničke republike u čvrstoj federaciji (uzor Belgija)


Četvrti tekst iz serije BiH poslije Daytona

Ukoliko se gore navedene nade ne ispune, pred međunarodnom zajednicom biće teži teret, koji će morati pomoći ublažiti i Hrvatska i Srbija koje mogu zato očekivati dodatne diplomatske ustupke, poput brzih integracija u EU, veće pomoći, ali i razumjevanja za zaštitu njihovih sunarodnjaka u BiH. Ono što u tom slučaju predstoji je uspostava tri etnički jasno podijeljene ustavne (federalne ili konstitutivne – što dopušta preciznije određenje da otcjepljenje nije moguće, bez prava su na otcjepljenje, ali nema ni promjene granica ili Ustava bez njihove suglasnosti) jedinice koje će morati imati jasno definirane granice, uzimajući u obzir povijest i prirodnu povezanost. Takve jedinice biće različitih veličina, ali nikako neće biti moguće uspostaviti jedinstvo svih općina sa hrvatskom većinom i onih u kojima su značajna manjina. Ključno je pitanje sudbine Mostara – jedinstven ili podijeljen grad (potpuni nedostatak volje za zajedništvom na obje strane), te sudbine Srednje Bosne u kojoj su Bošnjaci skoro izjednačeni sa Hrvatima, koji pak još žive u enklavama koje su nedvojbeno u dominantno bošnjačkoj regiji (Žepče, Vareš, Brčko, Sarajevo). Vjerovatan je kompromis koji će barem minimalno zaštiti interese Hrvata, prihvaćajući da one srednjobosanske i neretvanske općine u kojima su Hrvati manjina ispod 10 % ostanu u bošnjačkoj jedinici. Također, iznimno je moguće ugovoriti podijelu općine poput Gornjeg Vakufa-Uskoplja ili uspostave koridora kod Donjeg Vakufa i Fojnice, ukoliko se radi o pitanju kontinuiteta teritorija. Hrvatske eksklave koje imaju nisu povezane sa bošnjačkom jedinicom, već imaju granicu sa Hrvatskom ili Srpskom ostaju dio hrvatske federalne jedinice. Ovaj sporazum tri naroda neće riješiti sve probleme, ekonomska ili regionalna pitanja, ali će onemogućiti raspad zemlje ili njen pad u građanski rat, i možda će riješiti pitanja poput:

1. Uz posebnog predstavnika EU u Međunarodni Odbor za provođenje sporazuma uključe i predstavnici Amerike, Rusije, Hrvatske i Srbije kao garanti.

2. Novo uređenje države omogućuje jasnu podjelu ovlasti između državne razine (savezne republike) i srednje razine (republika)

3. Srednja razina vlasti etnički je miješana, što će se postići:

a) pojačanim povratkom raseljenih i učešćem stanovnika u predstavničkim tijelima prema popisu iz 1991. do popisa 2021. Ustupak većinskom narodu: izravni izbor načelnika, uz drugog zamjenika iz reda manjina ako ih je bilo više od 10 % 1991.

b) davanjem široke autonomije na općinskoj razini manjinskim narodima u republikama (pravo na uspostavu zajednice općina, po uzoru na erdutski sporazum kao najuspješniji projekt mirne reintegracije UN) koja će uključivati osnivanje općine Plehan sa hrvatskom većinom u Posavini

c) Regionalizacija novih republika omogućuje uspostavu regionalnih skupština (Istočne i Zapadne Srpske, Zapadne i Centralne Bosne, Herceg-Bosne i Posavine, uz Brčko, FD) koje odlučuju o regionalnim pitanjima u skladu sa euro-standardima, a kao statističke regije prema EU povezane su u cjeline Bihać-Mostar, Sarajevo-Posavina-Brčko, Srpska I-Z.

4. Eventualne izmjene ili dopune ustava Savezne ili federalne republike moguće su samo uz natpolovičnu podršku izašlih građana sa prebivalištem u BiH na referendumu u sve tri republike.

5. Federalni distrikti imaju predstavnike sa pravom glasa u Predstavničkom domu Skupštine SR BiH i bez prava glasa u Domu naroda (ili Domu republika)

6. Ukidaju se Ustavni sudovi republika, formiraju se Vrhovni sud BiH i Visoki sudovi republika, uz podjelu nadležnosti između Vrhovnog i Visokih sudova (uzor USA)

7. Smanjuje se broj općina, te ograničava udio financija koje iste mogu potrošiti na plaće i naknade djelatnika i dužnosnika

8. Uspostava regija na europskim standardima (minimalno 800 000 st)

Ovaj unos je objavljen u Bosna i Hercegovina i označen sa . Bookmarkirajte stalnu vezu.