Zaključak: Podjela vlasti na više razina kao put do teritorijalnog kompromisa


Peti tekst iz serije BiH poslije Daytona

Neuspjeh znanosti, politike i oružja u određivanju vanjskih i unutrašnjih granica Bosne i Hercegovine pokazuje nam da će svaki kompromis naići na teške otpore, makar samo zbog partikualrnih interesa pojedinaca, klika i lobija u održanju statusa quo, i zato su neophodne diplomatsko-financijske mjere podrške ne samo izravnim spornim stranama (Bošnjaci, Srbi i Hrvati), već i garantima Sporazuma, kojima mirna i stabilna BiH treba biti dokaz prema UN, EU i USA da zaslužuju veću podršku u postizanju pravosudnih, ekonomskih i sigurnosnih standarda zapadnog svijeta (npr. obrazovno-konzultantska pravna pomoć, reprogram i oprost dugova, sporazumi po uzoru na USA-Izraelski sporazum o suradnji isl.). Svaki pokušaj da se ignoriraju demografski, ekonomski i prometni faktori pri uređenju odnosa u BiH naći će se u slijepoj ulici i zato se može izabrati samo najmanje loše riješenje, ono koje će imati najmanji broj nezadovoljnih, priznajući da je temelj opstanka BiH minimalni KONSENZUS TRI NARODA. Ni jedna od maksimalističkih gore pokazanih karti nije realna opcija, što nas dovodi do nekoliko polaznih zaključaka:

1. Entiteti sva tri naroda, jasno određenih ovlasti u odnosu prema državi, bez entitetskog veta

2. Državljani BiH imaju slobodno i neotuđivo pravo izbora građanstva u pojedinom entitetu, bez obzira borave li u njemu, drugom entitetu ili distriktu. Građanstvo (temelj je prebivalište u entitetu ili pripadnost narodu) je uže definirano od državljanstva, koje uključuje i državljane koji ne borave u BiH najmanje 6 mjeseci u protekloj godini (glasaju samo na državnim izborima).

3. Granice entiteta i Ustav BiH ne mogu se mijenjati bez suglasnosti entiteta

4. Distrikti Brčko i Sarajevo smatraju se zajedničkim teritorijem sva tri entiteta

5. Entiteti imaju identične ustroje vlasti, koji omogućuju uspostavu regionalne i lokalne samouprave u kojoj manjinski narodi mogu obnašati vlast sukladno najvišim europskim standardima (usp. Južni Tirol, Italija) 6. Hrvatska i Srbija sa BiH ostaju zvanično uključene u njen razvoj kroz Zajedničko vijeće za suradnju i sigurnost, iako smiju uspostaviti i specijalne odnose sa pojedinim entitetima na području kulture, prosvjete, znanosti, sporta, umjetnosti, pogranične, prometne i ekonomske suradnje

I na kraju, prikaz predložene karte:BIH Velikobosanska okruzi

Regionalna i lokalna samouprava
Sve tri „republike“ imale bi identičnu regionalnu samoupravu, u rangu okruga u npr. USA , UK ili BRD, koje bi de facto naslijedile federalne kantone i srpske regione uz minimalne izmjene: Ukupno bi bilo 17 regionalnih samouprava (6+6+3+2). Po nazivima koji ne smiju biti etnički, već regionalno-povijesni, to su: Zapadno-bosanski (Bihać), Zapadno-poljski (Livno), Zapadno-hercegovački (Zapadni Mostar), Hercegovačko-drinski (Konjic), Srednjo-bosanski (Travnik), Vrhbosanski (Visoko), Usora (Zenica), Buna (Tuzla), Krajina (Banja Luka), Posavina (Doboj), Semberijski (Bijeljina), Srebreno-podrinjski (Zvornik), Romanijsko-podrinjski, Istočno Hercegovački (Trebinje).

Napomena: Općina Prozor mogla bi uz obostranu suglasnost Hrvata i Bošnjaka ostati u hrvatskoj federalnoj jedinici (Livno) zbog teritorijalne povezanosti, te potrebe za okupljanjem barem natpolovične većine Hrvata.

Regionalizmi i unutarentitetski konflikti

Kao posebni oblik samouprave, viši od općine, niži od srednje razine (republike) uvodi se samouprava subregija za područja npr. Bihaća i Istočne Srpske, koje mogu regionalna pitanja rješavati unutar sebe putem izdvojenih predstavničkih tijela unutar svojih republika (republički zastupnici iz subregije biraju predsjednika IV i izvršno vijeće subregije.)
Općine iz različitih republika mogu formirati zajednička koordinativna i savjetodavna tijela sa ciljem razvoja lokalne i regionalne suradnje (npr. posavina). To je neizbježno nužno regulirati Ustavom ukoliko se prihvati etnički temelj ustroja države.
Izmjene postojećih granica
BIH Velikobosanska općine ukidanjeTemeljno načelo pri izmjeni administrativnih granica treba biti poštivanje granica mjesnih zajednica i detaljnije još katastarskih općina, što je nešto što na ovoj razini razlučivosti karte nisam u stanju prikazati. Općina Prozor dodana je Srednjoj Bosni kako bi Hrvati imali većinu, iako su ostali u okviru bošnjačke republike, a istočni dio Zeničkog udružio bi se sa zapadnim dijelom Sarajevskog kantona, dok su ujedinjene gradske općine samostalan distrikt i bošnjački dio Hercegovine udružen je sa Goraždem i Hadžićima, a Mostar i jugozapad udruženi sa ostatkom Zapadne Hercegovine. U Srpskoj, regionu Foča pridodan je ostatak Romanijskog regiona.
Također bi moglo doći prisajedinjenja malih općina nastali uglavnom etničkim otcjepljenjem susjednim većim (16 u Srpskoj, 2 u Herceg-Bosanskoj, 7 BiH i 6 u Sarajevu) iako su novoosnovane Plehan u RS, Zapadni Mostar u Herceg-Bosni i Centralni Mostar i Uskoplje u BiH. Na karti u prilogu svijetlijom bojom prikazane su općine kojima se manje, označene tamnijom bojom pripajaju. Također možete vidjeti i novoosnovane općine i distrikt Sarajevo.
Euro-regije
Statističke euroregije također bi bile određene Sporazumom kako bi se osigurala komparativnost sa europskim regijama (od 800 000 do 3 mil. st.) i one bi imale zajedničke razvojne agencije, po uzoru na UK GB. Tri euro-regije obuhvaćaju slijedeće okruge/regione/županije:
Zapadna Bosna i Hercegovina, sjedište Jajce (Bihać, Konjic, Livno, Mostar, Travnik) oko 1 000 000 st.
Centralna Bosna, sjedište Tuzla  (Brčko, Orašje, Sarajevo, Visoko, Tuzla, Zenica) oko 1 600 000 st.
Srpska, sjedište Doboj (bez Brčkog i Ist. Sarajeva) oko 1 350 000 st.
BIH Euroregije

 

Ovaj unos je objavljen u Bosna i Hercegovina i označen sa . Bookmarkirajte stalnu vezu.