Legalizacija marihuane i poraz Demokrata koji vodi do rata sa Iranom ?


02.11.2010.

Na današnjim “midterm” (polu)izborima u SAD bira se 435 kongresmena, trećina senatora  i polovina guvernera.

Sve ankete ukazuju kako slijedi umjereni poraz demokrata. Obično predsjednička stranka na ovakvim izborima izgubi oko 5 % mjesta u Kongresu (cca 25 kongresmena), a ovaj put se očekuje gubitak pedesetak mjesta u Kongresu i šest-sedam senatora. Demokrati imaju dobre šanse da vrate guvernerska mjesta u Kaliforniji i Floridi, te dosad najbolju šansu da legaliziraju regulirani uzgoj i trgovinu marihuanom u Kaliforniji čime bi zadali težak udarac narko-kartelima kojima marihuana donosi oko POLOVICE prihoda.

Gubitak većine u Kongresu onemogućit će nastavak zakonodavne reforme Baracka Obame, koja je trebala uključivati i veliku ekološku-energetsku reformu koja bi stvorila milijune novih radnih mjesta i zbacila  vojno-naftni lobi s vlasti. Takva situacija se naprosto nije smjela dopustiti i na ove izbore je, nakon što je Vrhovni sud (većinu sudaca imenovali Bush sr. i jr.) dopustio NEOGRANIČENE, TAJNE i STRANE anonimne donacije, republikanci su preko PAC-ova (political action commity) utrošli preko dvije milijarde dolara samo na utrke za Kongres i Senat.

Američki (s)ustav u slučaju takve zakonodavne blokade ostavlja otvorene ruke u vanjskoj politici, te unutar izvršne grane vlasti (vojska, obavještajna zajednica, NASA, FBI, DEA isl.). Kennedy je uspješno koristio te resurse da reformira američku naciju i dovede je do Mjeseca i stvori temelje multirasnog društva. Naravno, takve reforme zahtjevaju viziju i stabilnu ekonomiju, nešto što današnji američki predsjednik nema. Umjesto toga ostaje mu otvoren put da nametne svoju volju Kongresu putem vanjske politike, tj. uspješnog vojnog pohoda.

Pobjeda u ratu okupila bi cijelu zemlju uz njega, motivirala industriju i učvrstila sigurnost energetske opskrbe, a istovremeno smjestila zemlje BRIC (Brazil, Rusija, Indija, Kina) na “njihovo” mjesto. Naravno, za takvu pobjedu, potreban je ozbiljan, ali relativno slab neprijatelj. Gerilski ratovi u Iraku i Afganistanu pokazali su se krajnje dugim, teškim i nepopularnim, bez mogućnosti uvjerljive i jasne pobjede. Jedini izlaz u njima je jačanje lokalnih snaga, uspostava temelja demokracije uz obračun lokalnih snaga sa terorizmom. Na žalost, to zahtjeva veliku toleranciju korupcije, kriminala i kršenja ljudskih prava od strane tih “savezničkih” režima. Američka (ni svjetska) javnost to jednostavno ne percipira kao pobjedu.

Dakle, tko je preostao ?

Sjeverna Koreja sa nuklearnim oružjem i milijunskom vojskom na 30 km od Seoula je preopasan i nestabilan protivnik kojem leđa čuva 1,4 milijardi Kineza.

Pakistanski demokratsko-plemenski režim koji je na konstantno rubu rata sa Indijom, također raspolaže sa nuklearnim oružjem i drži u okruženju u Afganistanu skoro 200 000 američkih i savezničkih vojnika (uključujući i 300 hrvatskih). Nema teorije, niti koristi.

Ostaje Iran, glavni snabdjevač naftom Kine i Dalekog istoka, pokrovitelj terorističko-političkih organizacija u Gazi i Libanonu, sa snažnim utjecajem na većinske šiite u Iraku, Bahreinu i manjinu u UAE čijim zaljevskim feudalnim režimima, kao i Saudijskoj Arabiji izravno prijeti politički i vjerski suprotstavljen “demokratski” šiitski režim Teherana.

Saudijci su već rezervirali 60 milijardi dolara najnovijeg američkog oružja, te “tajno” dozvolili (pa “demantirali”) Izraelskim avionima prelet  teritorija u oba smjera u slučaju napada na Iran. Izrael, također nevoljan je da sklapa ikakav mir sa palestincima dok mu Iran prijeti uništenjem i terorističkim napadima svojih proxy saveznika (Hamas, Hezbolah). Svi ti faktori, kao i agresivna huškačka retorika njegovih unutrašnjih političkih suparnika (Tea party, republikanci, vojno-obavještajni establishment, AIPAC) olakšavaju takvu odluku Predsjedniku. A da li će je donijeti, možemo samo nagađati.

Naravno, postoje i brojni i nepredviđeni rizici vođenja produženog zračnog rata (sličnog napadu na Srbiju 1999.) i mornaričke blokade perzijskog zaljeva. Cilj takve operacije bilo bi izbjegavanje kopnene  okupacije, uz uništenje nuklearnih, vojnih i rafinerijskih kapaciteta Irana.

Eventualni rizici mogli bi nadaleko nadići sve eventualne koristi za Ameriku, Izrael, Arabiju, UAE, Bahrein, Katar i Kuvajt. Sukob Izraela sa Turskom i Egiptom oko JEDNOG civilnog humanitarnog broda i neuspjeh izraelskih operacija u Gazi i južnom Libanonu pokazali su kako situacija lako može izmaknuti kontroli, te da nadmoć vojne tehnike ne znači puno u sukobu sa odlučnim i mnogobrojnim neprijateljem. Nešto u čemu bi Hrvati mogli puno podučiti svoje američke saveznike.

Ovaj unos je objavljen u Svijet i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Legalizacija marihuane i poraz Demokrata koji vodi do rata sa Iranom ?

  1. Povratni ping: Kongresni izbori u SAD: Častan izuzetak « Draxblog VI

Komentari su zatvoreni.