Uskrsnuće Herceg – Bosne


Kompromisom do ustavne reforme

MZ traži dvotrećinsku parlamentarnu  većinu spremnu na promjene Ustava.

Uvjet međunarodne zajednice za daljnje integracije u EU i NATO su reforme koje će jamčiti ravnopravnost sva tri naroda i svih građana BiH (primjena presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdi-Finci).

Velika koalicija dviju najjačih bošnjačkih (SDP i SDA), srpskih (SNSD i SDS) i hrvatskih (HDZ i HDZ 1990) stranaka trebala bi konstituirati vlast najkasnije do veljače 2011.

SDP pokušava iz koalicije izgurati hrvatske stranke i preuzeti hrvatske pozicije u Državi i Federaciji.

Povodom 19. obljetnice Hrvatske zajednice Herceg Bosne (osnovana 18.XI.1991.)  hrvatski mediji, pisani, a posebno elektronski (tv, radio, news portali) bili su sumnjivo izrazito tihi. Samo su se u rijetkim bosansko-hercegovačkim izdanjima mogli pronaći izvještaji o Josipovićevom posjetu Mostaru (28 riječi!) i o njegovoj potpori zahtjevima ujedinjenih hrvatskih stranaka za uspostavu entiteta sa hrvatskom većinom. Izgleda da je tek ta distanca Hrvatske od B-H Hrvata djelovala otrežnjujuće i po prvi put prisilila B-H Hrvate da stvore svoj unutrašnji konsenzus utemeljen na Kreševskoj deklaraciji i zahtjevu za formiranje federalne jedinice sa hrvatskom većinom.

Po prvi put, pet nacionalnih stranaka (SNSD, SDA, SDS, HDZBiH i HDZ1990) spremno je na reformu Daytonskog sporazuma, u čemu još čekaju najveću bošnjačku stranku SDP da im se pridruži i odustane od unitarističkog avanturizma koji Bosni prijeti raspadom državnih institucija, međunacionalnim sukobima,a možda i novim ratom. Be-ha političari bi bili mudri kad bi uzeli u obzir i činjenicu da su zahvaljujući odvojenim školskim sustavima, međunacionalna tolerancija i druženje na najnižem stupnju ikad, uključujući i razdoblje rata. Prijetnje neredima vjerskih fanatika i sportskih huligana već su dokazani detonator eskalacije sukoba u BiH.  Danas Europska unija (ne UN, niti  NATO) raspolaže sa samo 1600 vojnika u BiH, vojna skladišta su puna neuništenog oružja preostalog od rata, a pripadnici svih naroda imaju masovno osobno naoružanje. BiH više nije strateški važna velikim silama.

Koja su polazišta za kompromis o reformi Daytonskog sporazuma ? *

Država utemeljena na neravnopravnosti njenih naroda i građana ne može opstati.

Republiku Srpsku nitko ne može ukinuti protiv volje srpskog naroda u BiH.

Država podjeljena na dva entiteta ne funkcionira, niti kao unitarna, ni kao federalna država.

Uz postojanje dva entiteta sa većinskim narodima za ravnopravnost naroda, nužan je i treći.

* Više o analizi samih načela i alternativnim rješenjima pročitajte u “Zašto je Herceg Bosna jamac opstanka BiH ?“.

O neuspjelim pregovorima o reformi Daytonskih mirovnih sporazuma napisane su nebrojene litanije, a svima im je zajednički pokušaj cjelokupnog obuhvatanja rješavanja pitanja ustavnih ovlaštenja države i entiteta, te teritorijalnog ustroja. Ono što je pogrešno, upravo je taj pristup. Ako prihvatimo načela mirnog rješavanja sporova kao jedini preduvjet uspješnom kompromisu, koji možemo definirati kao situaciju u kojoj su sve strane podjednako nezadovoljne, ali ipak dovoljno zadovoljne da ne riskiraju postignuća sporazuma.

Koji su to minimalni zahtjevi predstavnika tri konstitutivna naroda BiH ?

Srbi: Očuvanje teritorijalnog integriteta i položaja Republike Srpske kao konstitutivnog/federalnog dijela BiH, sa ustavom definiranim ovlastima. Onemogućavanje preglašavanja na državnom nivou od strane većinskog naroda u državi.

Hrvati: Najmanje jedna federalna jedinica/entitet sa hrvatskom većinom, koja obuhvaća područja jugozapadne BiH, srednje Bosne i Posavine, ravnopravna jedinicama sa srpskom i bošnjačkom većinom, sa Mostarom kao sjedištem. Poželjno je da obuhvaća sve općine sa hrvatskom većinom u BiH. Također i rješavanje pitanja općinske i entitetske pripadnosti hrvatskih sela oko Tuzle (potencijalna općina Soli) i oko Broda-Dervente-Doboja (potencijalna općina Plehan). Onemogućavanje preglašavanja na državnom nivou od strane većinskog naroda u državi.

Bošnjaci: Očuvanje državnosti i teritorijalne cjelovitosti BiH. Država preuzima ovlasti (suspenzija entitetskog veta) potrebne za usvajanje i primjenu  europskog zakonodavstva (acquis communitaire) u BiH. Ustavno reguliranje pravosudnih institucija (Sud BiH, Tužilaštvo BiH, pitanje osnivanja Vrhovnog suda). Zadržavanje mješovitih kantona (Srednja Bosna i Mostar) izvan dominacije Hrvata, tj. protivljenje ostanka znatnog broja Bošnjaka u sastavu entiteta sa hrvatskom većinom.

Prudski, travanjski i butmirski sporazum pripremili su temelje za postizanje nužnog minimuma za (re)organiziranje države BiH. Neke od ključnih stvari dogovorene u njima su regulacija transfera ovlasti sa entiteta i države na EU, te načela ravnopravnosti naroda, entiteta i reforme izbornog sustava.

Dosadašnji zahtjevi bošnjačkih političara išli su u smjeru zahtjeva za centralizacijom tih ovlasti državoj parlamentarnoj skupštini, uz ukidanje entitetskog veta, ka Vijeću ministara i uvođenju Predsjednika države. Naravno, istovremeno su se protivili uspostavi ravnopravnog Doma naroda na državnoj razini, te inzistirali na građanskom izbornom zakonu predviđenom za unitarne jednonacionalne države.

Iako izgleda da su strane udaljene toliko da je kompromis nemoguć, to na sreću nije tako, što pokazuje uspjeh kompromisa kojim je uspostavljen Distrikt Brčko.

Teritorij podjeljen između dva entiteta i tri naroda na strateškom položaju pri čemu je jedan entitet (Srpska) isključio mogućnost prepuštanja teritorija drugoj strani, baš kao i nemogućnost prihvaćanja gubitka cjelovitosti spornog teritorija od strane bošnjačke Federacije. Međunarodni povjerenik i decentralizacija omogućila su da građani distrikta žive zajedno, u miru i sa osobnom slobodom izbora pripadnosti pojedinom entitetu (omogućujući im glasanje za različite izborne jedinice). Nema ni jedan razlog da se isti princip dosljedno ne primjeni u rješavanju i preostalih sporova.

Da bi se izbjeglo tragično ponavljanje povijesti u prometno i ekonomski nebitnoj zabiti najizoliranijeg dijela Europe, nužno je postići kompromis koji će osigurati barem minimalnu prihvatljivost kod većine građana svih naroda. Takav kompromis po svojoj definiciji biće težak za prihvatiti kod mnogih „zapostavljenih“, ali je jedina alternativa nekontroliranom raspadu državno-ekonomsko-sigurnosnog sustava.

U izradi ovog prijedloga poštovana su načela Konferencije  o europskoj suradnji iz Helsinkija 1975. koja je kao preduvjet za mir među nacijama uvela načelo poštivanja granica, uz zaštitu manjina. Isto načelo primjenjeno je na tri nacije konstituirane u BiH, te je između istih uspostavljena ravnopravnost koja je i temelj svih međunarodnih odnosa. Samo kompromis sa ravnopravnosti sva tri naroda je jamstvo da neće biti novog rata u Bosni i Hercegovini.

Zagovornike teritorijalnog jedinstva BiH trebala bi zadovoljiti ustavna odredba kojom se konstitutivnim jedinicama NE dopušta otcjepljenje, dok bi zagovornicima separacije manjinskih naroda Ustav jamčio TRAJNOST i PRAVA konstitutivnih jedinica (potreba za ratifikacijom Ustava i međunarodnih ugovora u entitetima).

Bosna i Hercegovina može opstati jedino kao federacija u kojoj će sva tri naroda imati jednaka prava (uključujući i broj federalnih jedinica i zastupljenost u državnim tijelima).

Kako bi izgledao minimalni teritorijalni kompromis u BiH ?

1.       Očuvanje entiteta Srpske

2.       Uspostava entiteta Herceg Bosna sastavljenog od kantona FBiH sa hrvatskom većinom

3.       Uspostava entiteta Bosna sastavljenog od kantona sa bošnjačkom većinom

4.       Očuvanje Distrikta Brčko

5.       Formiranje Distrikta Srednje Bosne (sjedište: Travnik) i Srednje Hercegovine (sjedište: u Mostaru)

6. Osnivanje novih općina sa Hrvatskom većinom: Plehan u Srpskoj i Soli u Bosni

Točka 6. je neophodna kako bi se ispunilo obećanje da će promjene obuhvatiti teritorij cijele BiH (Plehan u Srpskoj).

Zašto uspostava Distrikta i koje su mu ovlasti ?

Teritorijalna i demografska izmješanost pripadnika oba naroda onemogućuje njihovu podjelu. Dva kantona u kojima Hrvati u jednom čine trećinu (Travnik), a Bošnjaci druge dvije trećine stanovnika, dok u drugom (Mostar) po polovinu stanovništva čine  Bošnjaci i Hrvati, potrebno je osigurati ravnopravnost oba naroda.

U Distriktu Ustavom mora biti predviđena srazmjerna zastupljenost pripadnika oba naroda (narodi iznad 5 % st.) u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti, kao i kvalificirana većina za izglasavanje (ne)povjerenja izvršne vlasti i proračuna. Distrikt preuzima ranije kantonalne i entitetske ovlasti, sa time da nije predstavljen u državnim institucijama sa pravom glasa, već bez njega. Distrikti (Brčko i Mostar/Travnik) su zajednički posjed i imovina države u kojima sva tri entiteta ostvaruju jednaka prava.

Biračka prava građana Distrikta ?

Građani Distrikta, uz građanstvo Distrikta, imaju pravo zatražiti i građanstvo entiteta ukoliko udovoljavaju entitetskim uvjetima građanstva. Kao građani distrikta sudjeluju u izboru institucija Distrikta, a kao građani entiteta mogu glasati za izbor entitetskih predstavnika u državnim institucijama. Da naglasimo: Nemaju pravo glasa za entitetske institucije, već za institucije distrikta.

Državljani BiH bez prebivališta na teritoriju BiH ?

Kao i građani Distrikta i oni imaju pravo zatražiti i građanstvo entiteta ukoliko udovoljavaju entitetskim uvjetima građanstva, te se registrirati za izbore. Ukoliko nemaju entitetsko građanstvo zadržavaju samo pravo sudjelovanja u izborima za institucije na državnom nivou (npr. donji dom parlamenta).

Biračko pravo bez entitetskog građanstva ?

Zašto ? Zato što isto mora biti usklađeno sa EU da je moguće slobodno izabrati mjesto prebivališta i glasanja za lokalne, državne i europske institucije.

Entitetsko građanstvo omogućuje samo glasanje za institucije entiteta i državne institucije u kojima sjede entitetski  predstavnici.

Kako bi izgledao minimalni ustavni kompromis u BiH ?

1.       Održanje kolektivnog Predsjedništva (bez obzir na oblik izbora) sa predstavnicima tri entiteta sa izvršnim ovlastima prenesenim na Vijeće ministara, odluke donosi konsenzusom, godišnja rotacija predsjedavajućeg

2.       Uspostava ravnopravnosti između Doma naroda (ili entiteta), distrikti imaju samo pravo sudjelovanja u radu, ali bez prava glasa

3.       Parlamentarna skupština ili Dom građana – pravo glasa imaju svi državljani

4.       Entitetski veto se ukida, uz uvođenje potrebne suglasnosti sva 3 entiteta za izmjenu ustava i ratifikaciju međunarodnih sporazuma

5.       Vijeće ministara – Ustavom definirana srazmjerna zastupljenost pripadnika sva tri naroda, te načelo rotacije predsjednika VM (svake tri godine iz drugog naroda)

6.       Predsjednici Doma građana, Doma naroda i Vijeća ministara moraju biti iz različitih naroda

7.       Referendum – uspjeh zahtjeva referendumsku većinu građana u sva tri entiteta

8.       Konstitutivne jedinice nemaju pravo na otcjepljenje

9.       Pravo manjinskih naroda na srazmjernu zastupljenost na svim razinama vlasti gdje ih je barem 5 %

10.   Pravo na minimalnu zastupljenost sva tri naroda na razini entiteta i u općinama gdje ih je barem 5 %

11.   Entiteti i distrikti imaju slobodu da sami urede svoje unutrašnje uređenje i stupanj autonomije regiona, županija, okruga. Isti mogu ostati i jedinice entitetske i državne uprave

12.   Radi veće efikasnosti uvodi se zajednički standard od 5 000 st. za postojanje općine. Manje općine se udružuju ili pripajaju većima.

Opis: Transformacija Federacije BiH u entitete sa bošnjačkom i hrvatskom većinom, a mješovitih kantona u državne distrikte.

Napomena 1: Broj entiteta sa većinom pripadnika pojedinog naroda mora biti jednak za sva tri naroda, dakle ili tri ili šest entiteta. Šest entiteta bi znatno lakše vodili regionalnu i međunarodnu suradnju, jer bi mogli zajednički nastupati sukladno svojim regionalnim interesima.

Entiteti: Centralna Bosna (Sarajevo), Herceg Bosna (Tomislavgrad), Istočna Srpska (Istočno Sarajevo), Posavina (Orašje), Zapadna Bosna (Bihać), Zapadna Srpska (Banja Luka).

Distrikti: Brčko, Srednja Bosna (Travnik) i Srednja Hercegovina (Mostar).

Napomena 2: Moguće je (i poželjno) Sporazumom predvidjeti da kantoni Travnik i Mostar ostanu dva odvojena distrikta, čime bi ukupan broj konstitutivnih jedinica (entiteta i distrikta) bio devet. Obećanje Hrvatskih političara da će Mostar biti središte federalne jedinice sa hrvatskom većinom može se ostvariti jedino na taj način.

Pozicija distrikta, sa zagarantiranim učešćem manjinskog naroda u odlučivanju, uz zadržavanje biračkog prava na izbor predstavnika svojeg entiteta u državnim tijelima, jedino je izvediva stvaranjem federalnih jedinica sa dva različita statusa: entitetima sa 3/4 većinom pripadnika jednog naroda i distriktima u kojima živi značajna manjina drugih naroda.

Ovaj unos je objavljen u Bosna i Hercegovina i označen sa , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.