Zašto Josipovićev prijedlog regionalizacije ne valja ?


Prijedlog 7 regija RH Ekonomskog instituta Zagreb

Otvaranjem rasprave o decentralizaciji na sastanku Savjeta za gospodarstvo, predsjednik Josipović aktualizirao je i pitanje teritorijalnog preustroja Hrvatske. Predsjednikovi savjetnici (Kuštrak, Mudrinić, Prka, Tedeschi, Drk idr.) vodili su raspravu na temelju studije Ekonomskog instituta Zagreb, a ovdje navodim neke od problema i prigovora koje sam vidio samo na prvi pogled. O mojem viđenju rješenja više ću pisati drugi put, nadam se, kao dio opće nacionalne rasprave koja je ovdje izostala.

Problemi:

1.       Uvođenje novih „regija“ koje ne bi zamijenile postojeće županije, već samo povezale njihove administracije u još veću.

2.       Grad Zagreb po hrvatskom ustavu zasebna je jedinica područne (regionalne) samouprave. Ovim prijedlogom formira se „Regija“ Zagreb i Zagrebačka županija koja razvlašćuje Grad Zagreb i istovremeno, zbog nesrazmjera broja stanovnika, pretvara Zagrebačku županiju u periferiju Zagreba de facto ukidajući im samoupravu.

3.       Istra gubi svoju regionalnu samoupravu i podređena je Rijeci, iako ima povijesni status hrvatske regije utemeljen na Ustavu, odluci Zemaljskog antifašističkog vijeća Hrvatske o prisajedinjenju hrvatskih krajeva i njenom statusu kao posebne zemlja (landes) u sastavu Austro-Ugarske.

4.       Dodjeljuje status regije Lici koja nema ni ekonomske ni demografske osnove za isti, forsirajući ostanak Senja koji je povijesno, ekonomsko i prometno dijela Hrvatskog primorja, riječke regije. Podjelu otoka Paga (općina Novalja) koja ostaje u sastavu Like ?!? A isključuje područje općine Gračac, koja je u Lici i prepuštajući je regiji Dalmaciji. Po čemu je Lika zaslužila zasebnu regiju, a tisućljetna Dubrovačka Republika to nije ?

5.       Formira regiju „Sjeverozapadna i Središnja Hrvatska“ koja ne obuhvaća sjeverozapadne županije: Međimursku i Koprivničko-podravsku. Ostali problemi:

a)      „Sjeverozapadni problem“: Obje županije zajedno sa Zagorjem (Varaždinska i Krapinsko-zagorska županija) dijele ne samo zemljopisno i ekonomsko, već i povijesno i kulturno zajedništvo (kajkavski dijalekt).

b)      „Središnji problem“: Potpuna razdvojenost Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije od Karlovačke i Sisačko-moslavačke onemogućuje formiranje jedinstvene i učinkovite regionalne samouprave. Plitvice i Varaždin dio su iste regije ?!? A najnaseljeniji dio Središnje Hrvatske (županije Zagrebačka i Bjelovarsko-bilogorska) nisu dio iste !?! Gdje bi bilo sjedište i kako bi uopće funkcioniralo odlučivanje uz opasnost sukoba sjever-jug ?

6.       Formira se regija Međimurje, Podravina i Zapadna Slavonija koja međusobno uopće nije povezana, Međimurje i Orahovica zajedno trebaju ići do Bjelovara po regionalne isprave i odluke !?! Osim što nisu istog zemljopisnog područja, nisu ni u istim ekonomsko-demografskim regijama koje su u Hrvatskoj sada uobličene kao županije, a u SR Hrvatskoj kao Zajednice općina. Osim toga, čak je i krivo nazvana: Zapadna Slavonija je područje bivših općina (u SRH) ili kotara (u Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji) koje obuhvaćaju Pakrac i Novsku koji nisu dio nove regije, ali nikako ne  i Orahovicu i Slatinu koji jesu dio regije.

7.       Slavonija nije samo povijesna hrvatska pokrajina, već  i Kraljevina !!! I kao takva imala je još od vremena Marije Tereze jasno definirane granice. Granice Virovitičko-osječke županije nisu se mijenjale skoro 250 godina dok Franjo Tuđman nije razdvojio Virovitičku županiju (95 000 st.) od Osječke (330 000 st.). Ipak, te dvije županije međusobno su ne samo povijesno, već i prometno, kulturno, ekonomski i na svaki drugi način JEDNA cjelina. Orahovica i Slatina puno su bliži Osijeku, najvećem središtu regije, nego li npr. Pakrac, Nova gradiška ili Ilok.

8.       Predložene regije nisu ni povijesno utemeljene, niti teritorijalno cjelovite, ni po broju stanovnika podjednake. Ne zadovoljavaju ni jedan kriterij europskih standarda za regije, posebno onaj o najmanje 800 000 st.

9.       „Prema prijedlogu stručnjaka s Ekonomskog instituta, općine bi trebale imati najmanje 2.000 stanovnika, gradovi najmanje 10.000 stanovnika, a veliki gradovi minimalno 35 tisuća stanovnika. Ako se prihvate navedeni prijedlozi, samo prema prvom kriteriju oko polovine općina i gradova izgubilo bi sadašnji status.“ Zašto dvije, a ne tri ili pet tisuća ? A postojanje jasnih i stručnih kriterija za postojanje općine ? Dakle umjesto 555 gradova i općina, jedinica lokalne samouprave, ostalo bi ih pola, „samo“ 300, dok Velika Britanija ima 150 ?!? Ovakvim prijedlogom onemogućile bi se ozbiljne reforme i ujednačenost prostorno-populacijske veličine i ekonomske snage JLS, zadržavajući koncept „velikih“ gradova koji imaju veću samoupravu od manjih jedinica lokalne samouprave, što je povreda prava jednakosti građana.

10.   Nije riješeno pitanje organiziranja državne uprave, pravosuđa i svih javnih službi koji su ustrojeni po županijama. Ako bi oni ostali podređeni Vladi, nikakva decentralizacija se ne bi desila ! „Regijama je namijenjeno koordiniranje lokalnog i regionalnog razvoja kroz brigu o mrežama ustanova. Između ostalog, regije bi bile odgovorne za utvrđivanje mreže primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, obrazovnih ustanova, ustanova u području socijalne zaštite i ustanova u kulturi. Regije bi i financirale sekundarnu zdravstvenu zaštitu i osnovno i srednje školstvo u pojedinim općinama i gradovima, a bile bi odgovorne i za prostorno planiranje i zaštitu okoliša.“ Ni riječi o ukidanju ili objedinjavanju županija u ovom prijedlogu !

11.   „Decentralizacijom bi se gradovima prepustile ovlasti srednjoškolskog obrazovanja i centara za socijalnu skrb.“ Još jedan od planova po kojima se troškovi decentraliziraju, a porezi i prihodi javnih poduzeća centraliziraju pod kontrolom središnje državne vlasti. Ni riječi od povećanju poreznih prihoda samouprava, niti novim izvornim prihodima jedinica regionalne i lokalne samouprave. Ovim modelom izravno bi se pojačale nejednakosti između standarda života ljudi u velikim gradovima koji bi mogli financirati vatrogasce, srednje škole i bolnice i malih gradova i općina koje bi bile osuđene na ekonomsko i demografsko izumiranje.

12.   Porez na imovinu koji je predložen zapravo je najrazorniji dio ovog prijedloga.

a.       Kao model preuzet je iz anglosaksonskog poreznog sustava u kojem građani u pravilu nisu vlasnici nekretnina, a ekonomija je utemeljena na privatnim tvrtkama i prihodima od kapitala. Nasuprot tome, Hrvatska zbog višestoljetne političke, pravne i ekonomske nestabilnosti nije razvila sustav utemeljen na kapitalu, već utemeljen na imovini. Većina ekonomije u RH vezana je za državne službe i mirovine, javne narudžbe i subvencije. 80 % građana vlasnici su nekretnina, koje su različite vrijednosti, ovisno ne samo o veličini, već i lokaciji i kvaliteti objekta. Temelj hrvatske štednje nije kapital, već nekretnine. Porez na nekretnine, kod nas je porez na štednju i na nasljedstvo, a ne porez na luksuz.

b.      Hrvatska već ima poreze koji reguliraju to područje: porez na promet nekretnina, porez na kuće za odmor, porez na iznajmljivanje nekretnina, turističku pristojbu, komunalnu naknadu i naknade za slivne vode. U sustavima koji oporezuju nekretnine, ti porezi ne postoje, a uvažava se amortizacija nekretnina za obračun poreza, kao i porezni gubitak od pada vrijednosti, odnosno troškovi građenja i održavanja. Kod nas nasuprot tome, na novosagrađene trgovane nekretnine plaća se PDV. U USA, koja ima porez na nekretnine, nema PDV-a. Ne na nekretnine, već uopće !

c.       Poseban interes države morao bi biti očuvanje vlasništva hrvatskih građana i RH nad poljoprivrednim zemljištem, šumama i kršem. Hrvatska ima nešto preko 50 posto površine pod kršem. Hrvatski krš u svjetskoj literaturi zauzima iznimno mjesto. Svi hrvatski nacionalni parkovi područje su krša od Brijuna na sjeveru preko Risnjaka, Plitvičkih jezera, Sjevernog Velebita, Paklenice, Krke, Kornata do Mljeta. Plitvice i Velebit upisani su u UNESCO kao prirodni fenomen, odnosno područje zaštićene biosfere.

d.      Prijedlog za povećanje prireza na porez na dohodak dodatno bi opteretio zaposlene građane, a ne bi dirao dobit velikih tvrtki, koje su po današnjem modelu oslobođene plaćanja prireza.

Ovaj prijedlog više liči na plan za uništenje, nego li na plan za unapređenje Hrvatske !

Ako je ovo najbolje što „stručnjaci“ sa Ekonomskog instituta u Zagrebu mogu predložiti, najbolje je ukinuti isti Institut kao izvor štete za hrvatsku državu.

Predsjedniče, bacite ovaj prijedlog u koš za smeće i pokrenite otvorenu i javnu raspravu o budućem ustroju hrvatske samouprave na razini cijele Hrvatske, kako je to napravio Tuđman 1992.g.

A pored regionalne i lokalne, nemojte zaboraviti i na mjesnu samoupravu.

Ovaj unos je objavljen u Hrvatska, Komentari i označen sa , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.