Merkantilizam protiv Slobodne trgovine


ili

Biste li pristali na boks meč sa Mikeom Tysonom ?


Ovo je treći tekst serije koju sam započeo sa „Što Vi očekujete od EU ? i “Nacionalne politike razvoja i propasti”.

Nasuprot današnjem svijetu Svjetske trgovinske organizacije, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, „bezvrijednog“ novca, prezaduženosti država kod privatnih banaka (vlasnicima najvećih mirovinskih i zdravstvenih fondova) postojala je politika koja je poticala štednju građana i države, te ulaganja u razvoj. O toj „mističnoj“ politici evo nekoliko riječi.

Protekcionistička ekonomska politika primjenjuje merkantilističku ekonomske teorije, koja potiče državni intervencionizam i protekcionizam u resursima bogatim zemljama u razvoju.

Austrijski odvjetnik i učenjak Philipp Wilhelm von Hornick u svojem djelu „Austrija iznad svega, samo ako hoće“ iz 1684. istaknuo je program učinkovite nacionalne ekonomije, koji sveobuhvatno sažima postavke merkantilizma:

  1. Svaki centimetar zemlje treba biti iskorišten u poljoprivredi, rudarstvu ili proizvodnji.
  2. Sve domaće sirovine treba iskoristiti u domaćoj proizvodnji, jer završni proizvodi vrijede više od sirovina.
  3. Poticati masovno zapošljavanje (i obrazovanje).
  4. Zabranjen izvoz zlata i srebra (konvertibilnih valuta) i sav domaći novac zadržan u cirkulaciji (ne u bankarskim depozitima).
  5. Uvoz stranih gotovih dobara obeshrabrivati što je više moguće.
  6. Ako je određeni uvoz neophodan, potrebno je uvjetovati ga razmjenom za druga domaća dobra, a ne dopustiti odlijev zlata ili srebra (kapitala).
  7. Uvoz, što je više moguće ograničiti na sirovine za preradu u završne proizvode.
  8. Kreirati i poticati izvoz završnih proizvoda u inozemstvo, što je više moguće, za zlato i srebro (konvertibilne valute).
  9. Nije dopušten uvoz dobara kojih je dostatne količine i kvalitete dostupno u zemlji.

U današnjem svijetu većina ovih mjera kreirala bi se kroz monetarnu politiku (deprecijacija valute, niske kamate, depoziti u bankama obavezno u konvertibilnim valutama), poticajima, fiskalnom politikom (neoporezivanje uvoza za izvoz, niži porezi na dobit i PDV na usluge i izvoz, viši na robu iz uvoza, trgovinu i financijski sektor.

Ostale mjere uključivale bi formiranje snažnih državnih pričuva koje reguliraju i cijenu proizvedenih sirovina (hrana, minerali), visoke izvozne carine na sirovine i porez na odljev kapitala (kapitalnu dobit, dividendu), uvozne carine i/ili trošarine na potrošačku robu iz uvoza. Poticanje domaće štednje (osobne i fondova) i investicija (zdravstvo, školstvo, gradnja, proizvodnja).

U ovom sustavu prednost ostvaruje domaća proizvodnja roba i usluga, visoka zaposlenost uz pad profita velikih investitora i privremeni pad standarda srednje klase, u korist dugoročnog razvoja. Posljedica je stvaranje široke dobrostojeće srednje klase i visoko oporezovane visoke klase financijskih kapitalista.

Koje su države primjenjivale ovu politiku u XIX. i prvoj polovici XX.st. ? Velika Britanija, Francuska, USA, Njemačka, Nizozemska, Švicarska, Švedska

Koje države primjenjuju ovu politiku danas ? Norveška, Švicarska, Japan, Kina, Indija, Rusija, Brazil, Turska

Kada su te države zabilježile najbrži razvoj i rast utjecaja u svijetu ?

Ova politika izravno je suprotstavljena politici slobodne trgovine (ukidanje carina, ujednačavanje poreza) koju danas kreira Svjetska trgovačka organizacija i Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka. U takvom sustavu prednost ima financijski kapital nad industrijskim i poljoprivrednim jer je pokretljiviji i ima višu stopu profita. Njegova posljedica je koncentracija kapitala u rukama sve manjeg broja ljudi.

2010. broj milijardera u svijetu je porastao za dvije stotine sa 1125 u 2008. na 1210 u 2010.

Ostali znakoviti podaci su rast broja milijardera iz zemalja BRIC-a, udio regije Azija-Pacifik od 27 %, dok USA zadržava sve manje vodstvo od 34 %. Moskva je prestigla New York sa 79 prema 59 milijardera.

Zanimljiv je podatak kako Warren Buffet drugi najbogatiji čovjek na svijetu već 30 godina sebi uzima istu plaću, od 100 000 dolara, dok je Dragičević iz INE izgleda uzeo otpremninu od 6,8 milijuna kuna. O 10 najviših plaća u Hrvatskoj pročitajte ovdje. Zanimljivo, zar ne ?

Ovaj unos je objavljen u Ekonomija i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.