„Kratki“ recept za izlazak Eurozone (EZ) iz krize


Problemi i uzroci krize:

Rješenja moraju biti sprovediva u postojećem sustavu odlučivanja unutar EU i Eurozone, koju karakterizira decentralizirano odlučivanje i nepostojanje zajedničke ekonomske politike. Trenutno elite promatraju krizu kao „zero sum game“ u kojoj netko mora izgubiti da bi drugi dobio, ne shvaćajući da razmještaju namještaj na brodu koji tone.

Institucije i mjere koje trebaju poduzeti:

  1. ECB, Europska centralna banka izravno otkupiti državne obveznice država članica bez kamata kako bi omogućila pristup tržištima državama pogođenim tržišnim nestabilnostima i neutralizirala posljedice neujednačenih kamata unutar Eurozone. ECB neće prodati druge obveznice u svom posjedu kako bi neutralizirala kupnju. Posljedica: povećanje mase eura u opticaju izazvat će pad vrijednosti eura u odnosu na konvertibilne valute, povećavajući izvoznu konkurentnost Eurozone. Optimalna ciljana vrijednost bila bi 1 € za 1 USA $.
  2. Vijeće ministara financija Eurozone usvojilo će harmonizaciju poreznih stopa unutar zemalja Eurozone. Kao neophodna mjera za integraciju tržišta i socijalnu koheziju EZ će usvojiti i sporazum o minimalnoj plaći unutar Eurozone. Izgubljena sredstva biće kompenzirana uvođenjem izravnih poreza sukladno prijedlogu G20 poput FSC (Financial Stability Contribution) koji oporezuje troškove rizika krize, FTA (Financial Activities Tax) koji oporezuje dobit i bonuse banaka i FTT (Financial Transaction Tax)  od 0,01 % koji oporezuje transakcije svim vrijednosnicama, posebno dnevnu trgovinu, špekulativnu i trgovinu derivativima. Svi porezi bili bi u nadležnosti Eurozone, a sredstva će ići u Europski stabilizacijski mehanizam. Također uključuju i zabranu „Naked short selling koji izaziva špekulativno rušenje vrijednosti, bez ulaganja vlastitih sredstava u transakciju. Ovo posljednje već je na snazi u Njemačkoj.
  3. Vijeće ministara gospodarstava Eurozone usvojilo je harmonizaciju radnog i mirovinskog zakonodavstva (ujednačenim radnim stažom i modelima i visinama mirovinske štednje, poreznim olakšicama), koje će omogućiti veću fleksibilnost na tržištu rada (uključujući mini-obrte bez zaposlenih uz paušalne doprinose, rad na pola radnog vremena, rad uz mirovinu), te izjednačiti radnike u državnim, javnim i privatnim sektorima, te samozaposlene i obrtnike, poljoprivrednike, umjetnike idr.
  4. EBU, Europska bankarska unija koju će osnovati banke i državne agencije za osiguranja štednih uloga,  jamčit će za sve štedne uloge u svim bankama Eurozone, do jednake razine u svim državama članicama, npr. 100 000 eura. Stečajne postupke nad bankama će sprovoditi EBU koja preuzima sva prava i obveze prema štedišama (dioničari i vlasnici bankarskih obveznica i zapisa gube sve). Ostala prava EBU će isplatiti prema stečajnom zakonu države članice (preporuča se harmonizacija diljem EZ).
  5. EBU mora postaviti jasna pravila bankarskog poslovanja razdvajajući komercijalne banke čiji su ulozi štednje osigurani od investicijskih banaka (koje izdaju i kupuju vrijednosnice), postavljajući zabrane povezivanja sa agencijama za kreditni rejting, te sa hipotekarnim agencijama i osiguravajućim društvima. Isprepletenost ovakvih institucija izravno je odgovorna za svjetsku Veliku recesiju 2008.g. i uzrok je Suverene krize Eurozone 2012.
  6. Europska komisija će proizvodnju potaknuti drastičnim povećanjem sredstava za europske fondove koji financiraju infrastrukturne projekte (luke, mostovi, ceste, otpad, energetski objekti), zdravstvene i obrazovne usluge (uključujući prekvalifikacije i usavršavanje). Mnoge projekte trebala bi realizirati EBRD (Europska banka za istraživanje i razvoj) koja može biti suvlasnik strateških projekata. Radi se o promjeni politike EBRD koja je do sada poslovala u suradnji sa bankama i korporacijama, a sada bi se natjecala za sredstva EU fondova.
  7. Inzistiranje na načelima FAIR trade u WTO nasuprot dosadašnjoj politici FREE trade koja bi jamčila toleranciju uvoza samo proizvoda koji zadovoljavaju zdravstvene, sigurnosne i socijalne (dječji, ropski, potplaćeni i prekomjerni rad). EU bi uvela zaštitne carine na proizvode koji nemaju certifikate fair tradea koje priznaje EU. Ovu mjeru npr. sprovodi USA protiv kineskih solarnih panela čime prijeti uništenju strateške industrijske grane.
  8. Proizvodi čija se proizvodnja u EU subvencionira biće u skladu sa načelima WTO-a ograničeni samo na potrošnju unutar EU, pri čemu će se osnovati Europske strateške rezerve zadužene za osiguranje dovoljnih količina hrane, lijekova i energenata za izvanredne situacije i intervencije u slučaju nestašica na tržištu. Dakle, doći će do smanjenja ukupne svote za subvencioniranje, te do nastanka institucije na tržištu, koja treba djelovati sa Rezervama država članica.

Naravno, ove mjere neće učiniti ništa po pitanju birokratiziranosti i nedemokratičnosti europskih institucija, kao ni na smanjenju razlika u standardu plaća i života između država članica Eurozone i EU. Te probleme moraju riješiti u postupku koji se više ne bi smjelo odgađati, niti marginalizirati i distancirati postupke izrade prijedloga i odlučivanja dalje od građana EU. Nesumnjivo potrebno je obnoviti dijalog koji je postojao između institucija i građana u vrijeme izrade prijedloga Ustava EU koji nije prošao referendume u Francuskoj i Nizozemskoj.

Neki od problema koje bi trebalo riješiti osim pitanja izbornosti dužnosnika EU, te sustava odlučivanja koji bi vodio brigu o zastupljenosti svih nacija i regija država članica EU, već i o pravima građana jasnim i na sudu pravno primjenjivim dokumentom poput Povelje prava (1.-10. Amandmani) pri Ustavu USA. Mnoga od tih već dva stoljeća starih prava u Europi ili ne postoje ili su uređena nacionalnim zakonodavstvom koje je podložno promjenama i pravosudnim manipulacijama. Također, potrebno je razmisliti i o ustroju Europskog pravosudnog sustava (sudova, odvjetništva i istražnih ureda) koji bi bili jamstvo profesionalnosti, neovisnosti o politici i brzini postupanja koja je danas u mnogim članicama EU nedopustvio prespora i znači višegodišnje postupke, bez mjera zaštite prava oštećenih i očuvanja dokaza.

Uravnoteženju standarda građana kao elementu važnom za stabilnost i razvoj EU nužno će biti pristupiti formiranje Europske socijalne unije koja će omogućiti financiranje usluga zdravstva, obrazovanja, socijalne skrbi i pomoći za nezaposlene, ujednačeno na razini cijele Eurozone, za što će biti potrebno izvršiti preraspodjelu prihoda po pitanju tih doprinosa. Beneficije za siromašnije države će biti kompenzirane rastom njihovih tržišta, te smanjivanjem potreba za ekonomske migracije.

Ove mjere usmjerene su samo na prevladavanje postojeće krize kako bi se izbjegao izuzetno skup katastrofalan raspad sustava. Bez jedinstva nacionalnih, europskih i bankarskih elita neće biti moguće riješiti ovu krizu kroz postojeći sustav, a njihov uspjeh ovisi o podršci i povjerenju građana koji više ne pristaju biti pasivni promatrači i potrošači. Dakle, bez svijesti elita o ovlašćivanju građana EU ova kriza će evoluirati u krizu institucija, a zatim u njihov kolaps koji će navijestiti novo političko i društveno uređenje. Koliko će prijelaz biti nasilan ovisi o današnjim političarima i njihovim pravim gospodarima, bankarima.

Slijedi tekst: Prognoze političkog i strukturalnog rizika

Ovaj unos je objavljen u Ekonomija i označen sa , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.