Lokalni izbori 2013: Milanovićev predizborni poraz


U ovom tekstu ponudit ću odgovore zašto će lokalni izbori 19.05. biti kap koja će preliti čašu nesposobnosti, koalicijskih i unutarstranačkih gloženja i srozavanja demokratskih standarda (ukidanje javnih natječaja za nadzorne odbore, smjene Ferdeljija i Holy, držanje Čačića u Vladi pod optužnicom, ignoriranje kršenja zakona o sukobu interesa Jakovine isl.) i kako će rezultati izbora utjecati na političku situaciju u zemlji.

Prilog: Karte izbornih rezultata po gradovima i općinama iz 2009., 2011. i 2013.

Lokalni izbori 2009.

Parlamentarni izbori 2011.

Europski izbori 2013.

Nakon debakla niske izlaznosti od samo 20 % na  europskim izborima 14.04. unatoč upozorenjima ostalih stranaka, medija i udruga, Zoran Milanović isforsirao je najozbiljniji autogol SDP-u u najnepovoljnijem trenutku, na sredini mandata. Svjestan svoje visoke nepopularnosti, teškog socijalnog i ekonomskog stanja, produkcije afera i ministarskih sukoba, svaki bi se odgovoran političar distancirao od lokalnih izbora i umanjivao njihov značaj.

Ali ne i Milanović. Njegove ambicije se nisu promijenile od europskih izbora, na kojima je javno licitirao sa natpolovičnom pobjedom svoje liste. Izbacio je iz koalicije IDS, a u Primorsko-goranskoj županiji konfrontirao se sa još dvije regionalne stranke koje su na kraju odlučile izaći samostalno na izbore: Primorsko-goranskim savezom i Listom za Rijeku. Ipak, njegova najveća slabost je ogromna koncentracija SDP-ovih birača u dva grada: Zagrebu i Rijeci, što ove izbore, uz kontinuirani pad rejtinga SDP-a, pretvara u najnapetije lokalne izbore od stvaranja županija 1993.

Ako za polazište očekivanja uzmemo rezultate europskih izbora, jasno je da će ključne bitke i promjene vlasti biti u sljedećim gradovima i županijama:

%

Grad/županija SDP HNS HSU HDZ HSPAS BUZ HDSSB
Osječko-baranjska županija 26,80 25,60 22,48
Sisačko-moslavačka županija 29,90 35,84
Splitsko-dalmatinska županija 32,19 40,89
Dubrovnik 34,34 40,00
Osijek 30,50 20,99 21,96
Sisak 35,10 33,44
Šibenik 40,80 39,60
Velika Gorica 36,80 31,13
Vukovar 29,64 45,72
Zadar 37,74 33,46

Slabosti HDZ-a i SDP-a

HDZ-u prijeti gubitak gradonačelnika Zadra, Velike Gorice, Siska i župana Splitsko-dalmatinske županije, a SDP-u gubitak Dubrovnika, Šibenika, Vukovara i Sisačko-moslavačke županije.

Da su tema ovih izbora samo zamjene HDZ-a i SDP-a u nekoliko lokalnih jedinica, ovi izbori mogli bi se tumačiti samo kroz perspektivu slabljenja HDZ-a i uspjeha nezavisnih kandidata. Ali neuspjeh SDP-a da ispuni obećanja o pobjedi i osvoji načelnike i skupštinske većine u Zagrebu, Splitu, Zadru, Puli, Šibeniku i Dubrovniku, Istarskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji jasna su definicija izbornog poraza.

SDP je uvijek bio urbana stranka i nije imao vlast u ruralnim županijama, ali izborni poraz u 6 od 7 (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Pula, Zadar, Velika Gorica) najvećih gradova je poraz.

Ovisnost o koalicijskim partnerima u Primorsko-goranskoj županiji i Središnjoj Hrvatskoj, uključujući u koaliciju Laburiste i HSS u Sjevernoj i Središnjoj Hrvatskoj samo je sol na ranu.

Ni Ivan Grubišić, Ivica Vrkić, Damir Bajs, niti ijedan drugi nezavisni ili koalicijski partner kojeg SDP podržava neće si dozvoliti da SDP pripiše sebi njihove pobjede i ubere njihove plodove.

Nevjerovatno je da je zahvaljujući katastrofalnim odnosima sa javnosti, napadima na koalicijske partnere, izbacivanju iz koalicije IDS i PGS,  manji nazadak u popularnosti, koji je mogao biti pravdan zamorom na polovini mandata i teškom ekonomskom krizom, pretvoren u dojam katastrofalnog poraza. SDP nije ni imao gradonačelnike u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku niti istarskog župana, ali je najavljujući te pobjede i neutemeljenim trijumfalizmom ugrozio stabilnost vladajuće koalicije i unutarstranačku stabilnost.

Netko će morati odgovarati zbog poraza SDP-a, a da li će to biti samo već od Središnjice otpisane organizacije Zagreba, Splita, Pule i Istre, ostaje vidjeti do konstituiranja skupština početkom lipnja i sjednice Predsjedinštva SDP-a.

 

Posljednja šansa

Milanović ima posljednju priliku da očuva svoj položaj, u obliku prilike koju mu pruža odlazak Nevena Mimice u Europsku komisiju, da sprovede rekonstrukciju Vlade iz koje će izletjeti sve potencijalne ugroze Milanovićeva liderskog imidža, akumulatori narodnog nezadovoljstva i kompromitirani političari poput Ostojića, Linića, Jovanovića, Jakovine. Alternativa je jasna, opozicija u predsjedništvu SDP-a nametnuti će  raspisivanje unutarstranačkih predsjedničkih izbora. Otvorene medijske špekulacije o pobuni u SDP-u i kritike Milanovića koje su započeli Komadina i Holy, a nastavili Bernardić, Ostojić, Picula više se ne mogu prikriti niti zaustaviti. Alternativa Milanovićevoj rekonstrukciji Vlade je rekonstrukcija SDP-a u režiji njegovih sada ujedinjenih oponenata.

Ukoliko želi očuvati položaj Milanović mora zadržati HNS u koaliciji i početi dizati rejting SDP-a. Povećanjem poreza, otpuštanjem, rasprodajom imovine strancima to ne može postići, a sve te projekte vodi generator krize Slavko Linić. Alternativa inostranom zaduživanju, koje je Milanović već otpisao postoji, od zahtjeva za reprogramom kredita, do uvođenja narodnih obveznica, oporezovanja banaka, telekoma i naftnih kompanija, po uzoru na Mađarsku, eliminiranja parafiskalnih nameta, jamstva poduzetnicima i građanima da neće biti novih poreza, ubrzanje rada pravosuđa, pa čak i uvođenjem europskih sudaca savjetnika na sudove.

U slučaju da SDP nastavi sa napadima na HNS, zahtjevima za smjenu HNS-ovih direktora i ministara, marginaliziranjem i sabotiranjem njihovih projekata, poput odustanka od čačićevih investicija javnih tvrtki, vrdoljakova projekta obnove fasada i energetske efikasnosti, limitirajući kvotama izgradnju solarnih elektrana, režući poticaje za stambenu štednju, izvjesno je da ova koalicija neće dočekati idući proračun.

Lako je zamisliti stvaranje nove većine u SDP-u uz potporu predsjednika Josipovića i brojnih udruga usmjerenih na angažman domaćih nestranačkih stručnjaka poput Hrvatske ekonomske inicijative Ljube Jurčića, Nacionalnog foruma Nikice Gabrića, Saveza za građansku i etičku Hrvatsku Ivana Grubišića. Novi lider SDP-a koji bi promjenom politike obnovio Socijalno i Demokratsko u Partiji, koja je zahvaljujući Milanoviću postala najjača neoliberalna i probankarska elitistička lobistička organizacija u Hrvatskoj.

Ta nova većina u SDP-u mogla bi, o čemu već mnogi analitičari, komentatori i novinari špekuliraju podržati formiranje privremene nestranačke stručne vlade koja bi pripremila teren za izbore 2014.

Partneri

Ukoliko se ništa ne promjeni i nastavi produženje agonije postojeće vlade i njen neprestani i sve dublji pad rejtinga, na jesen SDP-ovi koalicijski partneri HNS i HSU će morati izabrati između napuštanja Vlade ili potpunog samouništenja. IDS-ov Jakovčić je već najavio napuštanje koalicije poslije lokalnih izbora.

Obje stranke su na europskim izborima vidjeli iz prve ruke što znači biti na listi sa SDP-om, snositi odgovornost i troškove, a zauzvrat dobiti samo niskorangirane mrvice bez šanse za pravi utjecaj na politiku.

Da li bi to značilo nove izbore ili preslagivanje odnosa u Saboru, uspostavom koalicije desnog centra (HDZ-HNS-IDS-HSU-SDSS) ili vjerovatnije uspostavu nestranačke tehničke vlade po uzoru na Italiju i Grčku, vrijeme će pokazati. Takva Vlada mogla bi srezati državnu upravu i poreze, liberalizirati tržište rada, suprotstaviti se MOL-u i bankama, a izbjeći narodne i sindikalne prosvjede, barem u prvoj godini.

Zaključio bih sa činjenicom da nas u svibnju 2014. očekuju novi izbori za Europski parlament i konstituiranje nove Europske komisije, što može biti dobro vrijeme za raspisivanje izbora za Hrvatski sabor. Idući izborni termin su tek predsjednički izbori u siječnju 2015. Možete li zamisliti kako bi izgledala Hrvatska, ako ova Vlada nastavi sa jednakim rezultatima kao u prvih 18 mjeseci ?

Ovaj unos je objavljen u Hrvatska, Komentari i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.