Modeli promjena Vlade


Za one koji misle da su izbori u slučaju raspada vladajuće većine neizbježni

Modeli promjena Vlade

bez prijevremenih izbora, nasumičnim redom:

1. Rekonstrukcija Vlade “Račanov model iz 2001.” sa istim premijerom i uglavnom istom koalicijom (SDP, HNS, HSU).

2. Manjinska vlada – nakon povlačenja koalicijskih partnera HNS, HSU, IDS iz Vlade, zadržavajući pravo da podrže pojedine vladine prijedloge, ali bez tereta ministarske odgovornosti. Istovremeno ne postoji većina u Saboru za izglasavanje nepovjerenja premijeru.

3. Unutarstranački puč “Margaret Thatcher model” iz 1990. Zbog nepopularnih poreza (poll tax) čak je i Margaret Thatcher doživjela ministarski puč Johna Mayora i bez izbora poslana u povijest. Unutarstranački puč u kojem Predsjedništvo stranke i Klub zastupnika traže unutarstranačke izbore, poslije čega novoizabrano vodstvo formira novu vladu. Špekulacije o razdvajanju dužnosti predsjednika SDP-a i premijera ignoriraju i Milanovićev autoritarni karakter i međuljudske odnose u vodstvu Partije.

4. “Raskol” – U slučaju neuspjeha manjinske frakcije u stranci da organizira nove izbore i/ili prisili predsjednika na ostavku formiraju svoju parlamentarnu frakciju što SDP-ov statut dopušta, tako da nije nužno čak ni da napuste stranku. Naravno formiranje nove stranke ne može biti isključeno, ukoliko Milanović odlučiti posegnuti za Kosor-Đapićevom metodom brisanja ljudi.

5. “Kolh-Genscher model” iz 1982.g. u kojem manjinski koalicijski partner mijenjaju stranu i udružuju se sa opozicijskom strankom: HDZ+HNS.

6. Velika koalicija SDP + HDZ je najnevjerovatnija varijanta, ali ne može biti isključena njihova bliska suradnja u pitanjima od zajedničkog interesa poput uvođenja dvostranačja većinskim izbornim sustavom, imenovanju državnih dužnosnika koji će biti lojalni svojim strankama isl.

7. Koncentraciona vlada – “Gregurićev model Vlade demokratskog jedinstva” iz 1991. u kojoj bi bile zastupljene sve stranke srazmjerno snazi u Saboru.

8. Tehnička, nestranačka, privremena Vlada“Montijev model” iz 2012. ima stručnu nestranačku većinu, uz nekoliko ministara iz najvećih stranaka kako bi se olakšala komunikacija sa Saborom.

9. Vlada u tehničkom mandatu nakon raspisanih izbora, koja može potrajati i nakon konstituiranja novog saziva Sabora ukoliko ne postoji natpolovična većina koja bi podržala novu Vladu.

10. Onesposobljen premijer scenario – je situacija u kojem Vlada ne funkcionira zbog osobne nemogućnosti premijera da obavlja svoju dužnost, bilo zbog atentata (Zoran Đinđić), nesreće (Crvenkovski, Kaczynski) ili podignute optužnice (Živko Budimir), odnosno ostavke (Ivo Sanader).

11. Izvanredno stanje u kojem Predsjednik Republike raspušta Sabor i Vladu.

Ovaj unos je objavljen u Hrvatska, Komentari i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.