Milanovićeva manjinska vlada ?


Špekulativna analiza

          Došao je i taj trenutak, u listopadu, najkasnije studenom 2013. Razlaz HNS i IDS sa SDP postao je neizbježan zbog paralize Vlade koju će Milanović presjeći izbacivanjem neposlušnih ministara. Ako to i neučini namjerno, takve će biti posljedice njegova “političkog stila”. Ferdelji, Komadina, Ostojić, Holy i Čačić su otišli, dok su naprotiv, pripadnici Milanovićeve “garde” ostali, imuni na sve afere i neuspjehe. Da li su ostali HNS-ovci sljedeći na listi za odstrel ?

          Sukob oko financiranja i kontrole nad HRT sa ministricom kulture Anderom Zlatar, opstruiranje projekata ministra Ivana Vrdoljaka, koje će kulminirati pri pripremi asketskog proračuna koji će neizbježno eliminirati javne investicije (Trg pravde, obnova fasada, Zagreb na Savi, nove elektrane, Podzemno skladište plina), a tu su i stalni medijski napadi oko zakona o jadranskim ugljikovodicima, strateškim investicijama, oko borbe za kontrolu nad INA-om. Pokušaji gašenja “Čačićevog” Centra za energetske investicije, dupliranje Agencije i Ureda za upravljanje državnom imovinom i drugi slični slučajevi. Mješanje Milanovića u vanjske i europske poslove u slučajevima Perković i rušenje graničnog (ne)sporazuma sa BiH, pokazuju da je čak i Vesna Pusić podložna udaru. 

          Ozbiljna politička konfrontacija može se očekivati tek u listopadu, poslije unutarstranačkih lokalnih izbora u SDP, HNS i HDZ-u, poslije konstituiranja stranaka Milana Bandića i Mirele Holy, nakon čega će postati jasno kolika su oni prijetnja SDP-u i hoće li Davor Bernardić, sa svojim simpatizerima, također napustiti SDP.

          Problemi sa isplatom poticaja poljoprivrednicima i štrajk liječnika, medicinskih sestara i tehničara samo su rani pokazatelj manjka u državnoj blagajni. Kako bi podmirili praznine nastale zbog novih europskih obaveza, članarine, manjka gubitka carina i PDV pri uvozu iz EU, pomoći za Grčku i tko zna što još, Linić je pretvorio ministarstvo financija u križanca između utjerivača dugova i stečajnog upravitelja. Politika privatizacije svega, “monetizacije” autocesta trošenjem mirovinske štednje za krpanje proračuna i povećanja poreza kako bi namirili kredite i socijalu neminovno će voditi Linića ka povratku na njegovu staru politiku:  povratak PDV-a na ugostiteljstvo na 25 % (3 milijarde kuna),  uvođenje poreza na nekretnine, poreza na aktivu banaka, na kamate na kredite i štednju,  na dividende, na kapitalnu dobit, ukidanje ranije smanjenih poticaja za mirovinsku i stambenu štednju,  3 % povećanje prethodno umanjenog doprinosa na zdravstvo (3 milijarde kuna). Europski zahtjevi za  privatizacijom dopunskog zdravstvenog osiguranja povlače i njegovo poskupljenje (najniže na 130 kn), dok bi država eventualno, kao i do sada, sa najviše 80 kn, subvencionirala osiguranje za socijalu. Spor sa MOL-om oko INA-e će nastaviti mučiti Vladu, a jedina mjera kojom Vlada raspolaže je podizanje koncesije za vađenje rudna bogatstva sa 5  % na 12 %, koliko iznosi i u Mađarskoj.

          Naravno, sve to vodi do pada standarda, do pooštravanja standarda za lijekove, bolovanja i operacije, kao i do zatvaranja mnogih bolničkih odjela,  rezova u medicinskom osoblju i plaćama. Slična je situacija zbog demografskog izumiranja i sa osnovnim školstvom, posebno u malim mjestima. Kontinuirani sukobi sa EU oko Perkovića (odbijanje izručenja prvo zbog uvođenja ograničenja izručenja na predmete poslije 2002.g., a zatim zbog zastare), koncesija za bušenje na Jadranu (bez natječaja), oklijevanja istrage oko Patrie nisu pomogli. Ideološki sukobi oko uvođenja ćirilice u Vukovaru, spolnog odgoja, referenduma o braku, lustracije, osude komunizma kao totalitarnog zla, iako ne štete rejtingu SDP-a, izazivaju otpor i zamjeranje birača i stranaka centra. Sve te mjere, uz rasprodaju državne imovine i tvrtki, dovest će do neizbježnog pada popularnosti i raspada koalicije.

          Iako zajedno ne mogu, zbog potpuno suprotstavljenih programa i proračunskih stavova, niti SDP ni HNS nisu u interesu prijevremeni izbori. Jedini izlaz za njih ostaje “HSU-ov model”, povlačenje HNS i IDS iz Vlade uz pružanje uvjetne parlamentarne potpore Vladi, ali ne i Linićevim novim porezima, kako bi ojačali rejting stranaka, lišeni tereta nepopularnih mjera i sukoba sa SDP-om. Danas klubovi HNS, IDS i HSU imaju 22 saborska zastupnika.

          Kako bi učvrstio svoju poziciju, SDP sa 59 zastupnika će se morati okrenuti nezavisnim zastupnicima i manjinama (ukupno 10 zastupnika), posebno SDSS-u, koji može profitirati rastom utjecaja i mjestom u Vladi (npr. Pupovac, ministar kulture). Sa druge strane, moraju spriječiti nastajanje konkurentske stranke oko Nacionalnog foruma Nikice Gabrića koja bi im mogla odnijeti dio biračkog tijela. Najjednostavnije rješenje je uključiti ga u rekonstruiranu manjinsku vladu kao ministra zdravstva.  

          Sa obzirom da u Saboru glasaju samo o promjeni ministara, a ne o izboru nove Vlade, uz suzdržane glasove HNS i IDS, koji ne žele biti okrivljeni kao razbijači, Milanović si može priuštiti nagrađivanje sebi odanih izbornih gubitnika poput Ive Jelušića (ministar gradnje), Peđa Grbin (turizam) i Veljko Ostojić (vanjski poslovi) kako bi učvrstio svoju stranačku poziciju i lakše sproveo planirane rezove javnih i državnih službi i poduzeća, privatizacije i stečajeve. Milanović može mirno vladati sve dok je oporba razjedinjena. Dok HDZ, HDSSB, HNS/IDS i Laburisti  ne surađuju, pozicija Vlade je sigurna.   

          Bez čvrste parlamentarne podrške i novih izvora financiranja, ova Vlada neće biti u stanju ispuniti svoja obećanja i fiskalne obveze, pribaviti europski financirane projekte i suočiti se mogućim bankrotom države.

          Prijevremeni izbori zajedno sa Europskim parlamentarnim izborima 25. svibnja tada će postati izvjesni.     

Ovaj unos je objavljen u Hrvatska, Komentari i označen sa , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.