Igra prijestolja i svjetska politika


Televizija je nesumnjivo postala sastavni dio našeg društva, bitan faktor kojim mediji oblikuju javnost, ali i u kojem ta ista javnost postaje svjesna i kritična ključnih pitanja današnjice na način koji nisu očekivali i povratnom spregom pokazuje krizu i temeljnu promjenu društvenih vrijednosti .

JAG i NCIS glorificirali su američke oružane snage, Jack Bauer, 24  opravdavali mučenje i kršenje Ustava, zakona i svih pravila od strane obavještajnog kompleksa, ali protekom vremena, zasićenjem i razvojem kritičnosti javnosti pretvorili su se u vlastitu parodiju, poput Charliea Sheena.

Dominique Moisi, profesor studija političkih znanosti u Parizu u svom je tekstu “Zašto trebamo Igru prijestolja” primjetio kako je serija osim izvor zabave postala podijum za debatu o pitanju opravdanosti i uspješnosti sile i nasilja  u politici. Povijest pišu pobjednici, a kako će završiti u priči pričekat ćemo još par godina.

Profesor nije primjetio jednu zanimljivu paralelu, u seriji jedan od glavnih pokretača radnje, gospodar šapata Varys govori kako “kraljevstvo treba vladara kojeg narod voli, a koji može zastrašiti moćnike, sa jakom vojskom i pravim obiteljskim imenom. ”

U trenutku kada skoro pune dvije godine prije održavanja izbora  Hillary Clinton i Jeb Bush objavljuju svoje kandidature za vladara Westerosa, pardon Amerike, pitanje je živimo li mi u Igri prijestolja ?

Serija će trajati još bar tri godine. Koliko će se svijet promijeniti, koliko će nas serija i dalje šokirati ?

Hoće li Denerys uspjeti razbiti kolo moći (kolo se okreće, moćne obitelji se uspinju i padaju) i hoće li zasluge malih ljudi poput Jona Snowa, mudrog Samwella, mladog Branna, snalažljivog Tyriona uspjeti nadići moćnike koji su nasljedili bogatsvo i silu.

Trebamo li takve uzore ili se možemo nadati nečemu što će idealizirati vrijednosti demokracije i mira, nadajmo se realističnijih od propovjedničkih Sorkinovih serija: West Wing, Studio 60, Newsroom.

Na vrhuncu svoje kulturne dominacije Hollywood je proizveo remekdjela o povijesti Rima, od Antonija i Kleopatre, Spartaka do Pada Rimskog Carstva povlačeći izravnu paralelu između starog i četvrtog Rima, Washingtona.

Tko su moderni pandani plemenitima kućama Targaryen, Baratheon, Lannister, Stark i kraljevstvima, ratom razorenom vjerski konzervativnom Sjeveru, neutralnoj Dolini koja vreba priliku da ugrabi vlast iz ruševina starog poretka i ekonomski bogatom, a politički marginaliziranom Dorneu koji vapi za osvetom ? Tko vlada zemljom – vojnici, kraljevi, svećenici ili bankari ?

Tko su pandani Obame, Hillary, Putina, Xia, Abea, Modija ? Tko je Littlefinger, izvorni kreator krize, koji je posijao sjeme Velike krize 2008. ?

Željezna banka uvijek naplati svoje dugove – prijeti Mario Draghi premijeru Tziprasu, kojem priprema sudbinu Neda Starka.

A u međuvremenu, mi obični ljudi, bježimo u utočište u kojem svi znaju svoje mjesto, u kojem su moćni suosjećajni, a dobri nagrađeni, u svijet Downton Abbeya.

Ovaj unos je objavljen u Komentari, Mediji i društvo i označen sa , . Bookmarkirajte stalnu vezu.