Milanovićev gambit: Prošlost i budućnost hrvatskih izbora


Kuljiš je riskirao i objavio svoje izborne prognoze u Jutarnjem listu, pa ne vidim razloga da i ja ne učinim isto. Nitko ne može biti prorok, ali trendovi se ipak mogu predvidjeti. Naravno, black swan događaji uvijek mogu okrenuti stvari naglavačke, ali barem će ostati podaci o hrvatskoj izbornoj povijesti i izmjenama zakona. Svoja razmišljanja, molim ostavite u komentarima. Hvala !

Prvo nekoliko činjenica.

Zakon o izmjenama i dopunama zakona o izborima za Hrvatski Sabor i pravilnici o izborima omogućuju da od raspisivanja izbora do njihova održavanja prođu samo 34 dana, koliko je i trebalo prošli put. Dakle zakon dopušta održavanje izbora bilo koju nedjelju između 24.05.2015. (ako sutra raspiše izbore) i 01.02.2016. Ipak, najvjerovatniji datum, koji je Milanović spominjao svojim partnerima je rujan/listopad, prije nego se izgubi lijepo vrijeme i pozitivni utjecaj turističke sezone.

Ušli smo u izbornu godinu i više nema zakonskih mogućnosti za dodatne izmjene zakona. Ali i ove minimalne su značajnije nego što ljudi misle.

1500 potpisa za listu sada trebaju prikupiti i stranke i nezavisne liste, a raspored na listiću je prema ukupnom broju kandidata, a ne po abecedi. Na listiću više neće biti tridesetak, već samo četiri-pet lista.

Kod broja i načina izračuna mandata, gdje D`Hondt daruje jedan mandat više listi sa najviše glasova, nije bilo promjena. Zbog veličine dva najveća bloka, za samostalni prelazak praga treba najmanje 5,5 % glasova.

Preferencijalno glasanje zapravo olakšava odluku o ulasku u koaliciju manjim strankama i uglednim pojedincima. Možemo očekivati da će, poput izbora za EU, u svakoj izbornoj jedinici barem jedan kandidat biti izabran zahvaljujući preferencijalnim glasovima.

Da vidimo izbornu povijest.

Nadam se da nikome ne treba objašnjavati kako birači desnice (HDZ, HDSSB, HSP) nikada neće glasati za stranke ljevice (SDP, Laburiste, ORaH), kao i da svaka stranka ima minimum svojih birača, koji možemo pronaći u najlošijem dosadašnjem rezultatu, osim ukoliko nisu sada na vlasti, a toliko raskolili vlastitu organizaciju i brand da dožive potpuni slom, poput HSLS-a/Libre i HNS/Reformista. Nezadovoljni će radije ostati kod kuće ili baciti protestni glas.

Izborni odaziv je bio: 2000. 76,53 %, 2003. 65,98 %, 2007. 63,41 % i 2011. 61,77 %. Očito je da postoji tendencija pada broja izašlih birača, što je vjerovatno povezano sa iseljavanjem i apatijom mladih registriranih birača. U ove četiri godine procjenjuje se da smo izgubili 100.000 stanovnika !

Prilog 1. Tablica izbornih rezultata 2000.-2014. sa postocima

Izbori 2000_2014 Postoci

Prilog 2. Tablica izbornih rezultata 2000.-2014. sa osvojenim glasovima

Izbori 2000_2014 Glasova

Razmišljanja

Ono što znamo je da će HDZ i njegovi koalicijski partneri doživjeti rast glasova u odnosu na 2011. već zbog same činjenice da na izbore izlaze zajedno i da nijedan glas neće propasti. A 2011. su svi imali najgore rezultate u povijesti. Već samo te činjenice nose im po dva dodatna mandata po jedinici u odnosu na 2011. 66 mandata, umjesto 46. Još uvijek je nejasno da li će se HDZ-u na listi pridružiti DC-a Vesne Škare Ožbolt i nova Hrvatska Konzervativna Stranka Ruže Tomašić, koje su 2011. donijele znatan broj glasova listi.

Takva lista mogla bi očekivati sličan broj glasova i mandata koji je prošli put osvojila Kukuriku koalicija, 80.

SDP sigurno izlazi na izbore bez Čačićeva NSR (Narodne stranke-Reformista), ORaH-a Mirele Holy, Slavka Linića i Ive Josipovića. Svi oni izlaze na izbore i odnijet će dio glasova koji su prije četiri godine išli SDP-ovoj koaliciji.

SDP mora očuvati postojeća partnerstva, sa HNS, HSU i IDS, za što mora ponuditi minimalno po 3 mandata IDS i HSU, a najmanje pet do sedam HNS-u. To bi zapravo bilo u skladu sa izjavom Vesne Pusić kako žele zadržati ista redna mjesta na listama, a da će njihov gubitak mandata proizaći iz rubnih mandata sa dna liste. Jedino mjesto gdje se sigurno može očekivati promjena odnosa HNS-a i SDP-a je 3. jedinica, jer tehnički gledano, Čačić i Martinčević više nisu HNS-ovi članovi, dakle, niti bi ti mandati pripali HNS-u.

Da nadoknadi te gubitke SDP mora proširiti koaliciju. Na koga mogu računati ? Na Istarske demokrate Damira Kajina, na PGS sa kojim koaliraju u Rijeci i Primorsko goranskoj županiji, te na ostatke Hrvatskih laburista, nakon što se pola njihovih zastupnika udružilo sa Linićem u Klub Nezavisnih ljevičara. Oni bi mogli dobiti dva-tri zastupnika i preživjeti. Ukupno SDP će morati prepustiti partnerima između 11 i 18 mandata. Sami se neće usuditi izaći na izbore, jer bi to jamčilo pobjedu HDZ-ove liste i izazvalo bi pobunu protiv Milanovića još prije izbora. A to je Milanovićev cilj, preživjeti na čelu stranke POSLIJE poraza, a ne osvojiti drugi mandat na vlasti. Tako gledano, njegovo oklijevanje za raspisivanje izbora ima smisla.

Pitanje je hoće li nove stranke bez mreže ogranaka (Nova stranka Ive Josipovića, Živi zid, Radnička fronta) uspjeti uopće skupiti 1500 potpisa za kandidaturu u svakoj jedinici ?

ORaH, stranka socijalističkih konzervatora je ogranke već izgradila i vjerovatno će izaći u svim izbornim jedinicama. Na europskim izborima 2014. prešla je prag u svim izbornim jedinicama izuzev u Zadarskoj. Ali sada imaju i ljevijeg od sebe, anarhiste Živog zida koji bi mogli osvojiti dva-tri mandata protestnih antiestablishment birača u zagrebačkim izbornim jedinicama na štetu SDP-a.  Ipak ORaH bi po prošlogodišnjim dvocifrenim izbornim rezultatima u zagrebačko-varaždinskoj regiji, istarskoj i riječkoj županiji, trebao imati prilično sigurnih šest mandata, uz još dva koja vise (Osijek, Split).

Medijima je dopušteno da samo odaberu format praćenja kampanje. To znači da ćemo vjerovatno imati sučeljavanje dva premijerska kandidata, možda uz još jednog kandidata sa ljevice: Holy ili Josipovića.  Poslije raspada Saveza za Hrvatsku, više ne postoji desnija alternativa koja bi imala šanse za prelazak praga, izuzev HDSSB-a u Slavoniji, koji iz godine u godinu polako ali neprekidno opada u broju glasova. Imali su šest, a ubuduće vjerovatno samo četiri mandata.

Što je još upitno ? Kako će na izbore izaći Laburisti, sami ili sa SDP-om ? Kako Srbov HSP, sami ili sa HDZ-om ? Ako idu sami, njihovi glasovi će propasti, ali ako koaliraju, ojačati će svoje blokove sa 3-4 mandata.

Od ostalih, tko će skupiti 17.000 glasova po jedinici da uđe u Sabor ? Čačić u 3. i Linić u 8. sigurno prelaze prag , a možda uspiju i Čačić u 1. i Linić u 7., kao i Josipović u 1., 2., 6. i 7, te MOST (Stipe Petrina, Marijana Puljak) u 9. i 10. Dakle sigurno dva, maksimalno deset mandata.

Milan Bandić 2011. nije prešao  2,5 % ni u jednoj od četiri zagrebačke jedinice, bit će veliko iznenađenje ukoliko uspije osvojiti makar i jedan mandat.

Od 140 mandata, ostale stranke/liste će osvojiti između 13 i 29 mandata. Ostatak će podijeliti HDZ i SDP liste.

HDZ može računati na još tri mandata dijaspore, a SDP na mandate SDSS-a. Ostalih pet zastupnika manjina bit će kao i od sada na usluzi vladajućoj većini, ma tko to bio.

Projekcija:

Lista

Varijanta 1.

Varijanta 2.

HDZ

63 + 3

80 + 3

SDP

64

31

Ukupno ostale stranke/liste

13

29

ORaH

6

9

Živi zid

0

3

HDSSB

4

6

NSR

2

3

NL S.Linić

1

2

NL I.Josipović

0

4

MOST

0

2

Manjine

8

8

Varijanta 1. Najbolja varijanta za SDP i najgora za HDZ

varijanta 2. Najbolja varijanta za HDZ i najgora za SDP

Ukratko, ako Milanović gadno ne zabrlja koalicije (scenarij 2.) tijekom ljeta, biće gusto (scenarij 1.). HDZ jednostavno ima nepopularnog vođu koji nije uspio pridobiti birače centra i zato će ovisiti o puno predizbornih i još više postizbornih partnera.

Ovaj unos je objavljen u Hrvatska, Parlamentarna politika i izbori i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Milanovićev gambit: Prošlost i budućnost hrvatskih izbora

  1. Zoran Oštrić napisao:

    Mislim da je prognoza realna. I sam sam vrlo slično pisao.

    Postoje greške, ppovršnosti i pogrešne premise u nekim detaljima.

    Kod broja i načina izračuna mandata, gdje D`Hondt daruje jedan mandat više listi sa najviše glasova, nije bilo promjena. Zbog veličine dva najveća bloka, za samostalni prelazak praga treba najmanje 5,5 % glasova.
    To nije točno. D’Hondov sustav ne “daruje” nikome ništa. Obično će jake liste (obično prve dvije) imati veći postotak osvojenih mandata nego što je postotak osvojenih glasova, a ostale će imati manje. Ali nije uvijek tako.

    Prag je 5,0% i to se ne mijenja. Koliko je pak dovoljno za osvajanje mandata, ovisi o raspodjeli drugih glasova. Možda 5,0% bude dovoljno, a možda i više od 6% ne bude dovoljno. Apsolutno sigurn ose osvaja mandat tek s 1/15 osvojenih glasova.

    Odredba da se moraju prikupiti potpisi potpore je dobrodošla. Ipak, mislim da neće biti samo 4-5 lista, nego desetak u svakoj izbornoj jedinici.

    Tvrditi da je ORaH »stranka socijalističkih konzervatora« neozbiljni je izraz osobne svjetonazorske antipatije Kuljiša prema zelenima.

    Živi zid nisu nikakva ljevica, niti su anarhisti. Pisao sam o tome kakav im je bio diskurs na predsjedničkim izborima, a što će s njima biti, vidjet ćemo.

    Petrina nije s MOST-om.

Komentari su zatvoreni.