Turska, Posljedice vojne pobune 15.07.2016. ili WW3: Jihad vs Crusade


Zašto vojna pobuna 15.07. nije bila puč, kako ga namjerno pogrešno mediji i turska politika nazivaju ?

Zato što pobunjenici nisu uspjeli ni ubiti niti zarobiti šefa države, ni vladu, parlament, generalštab, čak nisu  uspjeli zadržati, odnosno zaustaviti radioteleviziju i telekomunikacije-internet, što se pokazalo presudno u organiziranju narodnog otpora vojsci.  Zato što su očito u njemu sudjelovali neobavješteni i nemotivirani regruti, a ne motivirani profesionalci. Nakon nekoliko noćnih sati postalo je jasno da „puč“ nije uspio. Erdogan na slobodi, RTV i internet koji rade, narod na ulicama, vojnici koji se predaju naoružanim „građanima“ jasno su pokazali njihov neuspjeh. A što dalje ? Slijedi analiza postojećeg stanja sa povijesno osnovanim pretpostavkama što slijedi.

 

18.07. Podaci govore o više od 300 mrtvih, 6.000 uhićenih, među kojima 103 generala i admirala, smjenjenih 8.777 izvršnih dužnosnika, uključujući 30 guvernera, 50 državnih dužnosnika, 7.899 policajaca i obavještajaca, kao i 2.700 sudaca i tužitelja. Također tu je i opsada američke vojne baze Incirlik, kojoj je isključena struja i proglašena zona zabrane leta, dok je u bazi između 63 i 90 nuklearnih bombi. Turski zapovjednik baze je uhićen.

Istovremeno, Erdogan prijeti da će istrijebiti “izdajnički virus”, retroaktivno uvesti i primjeniti smrtnu kaznu protiv pobunjenika, te da će poslati milijune sirijskih izbjeglica prema Europi.

Ovo više ne liči samo na paljevinu Reichstaga 1934., kao posezanje za uspostavom totalitarne države, već bi smo mogli povući i paralele sa posljedicama operacije “Valkira” na vojnu autonomiju, a to znači samo jedno: RAT se sprema !

Da li će započeti sa borbama unutar Turske ili agresijom prema van u biti je tehničko pitanje, jer može završiti samo na jedan način: isto kao i Drugi svjetski rat, uspostavom okupacijskih zona međunarodne zajednice.

Ataturkova republika je nakon duge islamističke bolesti umrla 16.07.2016. Vrijeme je za suzbijanje islamističkog virusa koji se proširio sa Raqqe na Ankaru.

Korak po korak do rata

Otvorena vojna pobuna posljednjih ostataka sekularizma, kemalizma i gullenizma dovodi do potpune islamizacije vojske, do isključenja alavita kao „sumnjivih“ iz vojne i državne službe, te do  „sirijizacije“ sukoba u Turskoj.

Erdogan je već odbio sve zahtjeve EU za izmjene Antiterorističkog zakona. Obustava pregovora sa EU slijedi. Povratak smrtne kazne, znači i suspenziju iz Vijeća Europe, koje je prvi korak u euro-integracijama.

Obustavljene su američke vojne akcije iz Incirlik baze protiv ISIL-a. Po najavama njemačkog ministra, njemački vojnici se vraćaju kući, a pogoršanjem odnosa Turske sa EU i USA, i amerikanci.

Turska (Erdogan) i Rusija (Putin) su već u tijeku normaliziranja odnosa i ukidanja međusobnih sankcija.

Erdogan, nakon vojne i pravosudne čistke, proglašenja izvanrednog stanja, pridobit će parlamentarnu većinu za ustavne promjene koje će mu dati ovlasti poput ruskog predsjednika, uključujući pravo da imenuje i smjenjuje ministre, predsjeda Vladom, predlaže zakone i uredbe sa zakonodavnom snagom koje donosi Vlada, a koje ostaju na snazi sve dok ih parlament ne poništi. U biti, pretvarajući Tursku u totalitarnu državu po uzoru na njemački treći Reich.

Ovo će dovesti do očajničkih prosvjeda sekularne i demokratske opozicije, koji će neizbježno biti razbijeni, a vođe uhićeni i stranke zabranjene (pogoto prokurdski HPD) pod optužbama da pokušavaju „srušiti“ režim, koji će de facto izjednačiti nenasilne i nasilne pokušaje promjene vlasti.

Kao sredstvo pritiska na EU, ponovno će uputiti milijun ili dva izbjeglica kojima nisu izgrađeni gradovi u Turskoj zbog nedostatka sredstva (ruske sankcije, neisplata EU pomoći obećanih 6 milijardi, pad turizma). EU zemlje (Bugarska, Grčka) će ovaj put zatvoriti granicu i odbiti ih primiti. Doći će do potpunog zatvaranja granice za prijelaz putnika i trgovine između EU i Turske, čak i do suspenzije Carinske unije Turske sa EU.

Naravno, pad turizma zbog vojne pobune i izvanrednog stanja (moguće svakog zadržati u zatvoru do 60 dana umjesto 2 dana bez optužbi, ukinut sudski nalog za prisluškivanje i pretres, zabrana prosvjeda i štrajka).

Turska vojna intervencija u Siriji protiv ISIL-a (u korist Free Syria), oko Dabiqa (poznatog na zapadu kao Armagedon), gdje bi se mogli sukobiti osim ISIL-a sa kurdskim, ruskim, asadovim, američkim i njemačkim snagama.

Doći će do pojačanja vojnih operacija u jugoistočnoj Turskoj protiv Kurda, povratka na sustav vojne uprave, raspuštanje lokalnih skupština, u pokrajini.

Reakcije

Idući korak će biti rast terorizma u Turskoj, kako ISIL-ovog i kurdskog. Pod sumnjom (otkazi, uhićenja) kao nepouzdani će se osim pripadnika Gullenovog sufijskog pokreta pronaći i turci alaviti.

Pokušaji atentata na Erdogana će ostati jedina raspoloživa metoda „tajnim opozicionarima“ (Gullen, kemalisti, radikalizirani demokrati), ISIL-ovcima i kurdskim pobunjenicima.

Žestoke borbe u gradovima jugoistočne Turske, samoproglašenje Kurdske autonomije. Ako ne znate za ovo, pogledajte sudbinu Sur, Diyarbakir

Posebno će biti „zanimljivo“ pratiti odnos u trokutu Turska-Ukrajina-Rusija gdje dvije zemlje mogu biti saveznice protiv treće. Intervencija u Sirijii i proislamske čistke u Turskoj nakon kratkotrajnog i prividnog približavanja će dovesti do raspada odnosa sa Rusijom, koja će sigurno radije se postaviti kao zaštitnik pravoslavja na Balkanu.

 

Odnosi sa EU pogoršani prekidom odnosa i odbijanjem primanja izbjeglica, doživjet će kataklizmičko pogoršanje nakon neizbježne intervencije turskih snaga na Balkanu, vjerovatno kao „gostiju“ u Bosni i Hercegovini, Albaniji i Kosovu, što će izazvati revolt i paniku među pravoslavnim europskim zemljama koje će napuštene od Zapada, pohitati potražiti zaštitu od Rusije, počevši sa izoliranom Makedonijom i Srbijom. Čak ni Grčka i Bugarska nemaju nikakve šanse u vojnu sukobu sa Turskom, u što su Turci apsolutno uvjereni. Amerika i Europa se nisu miješale u grčko-turski sukob oko Cipra, činjenica je koja ohrabruje turske imperijaliste, da bi se povijest ponovila.

Turska bi mogla uspostaviti svoju hegemoniju nad cijelom regijom, praktično bez ispaljenog metka. Sve do trenutka kad će se preračunati i naći u sukobu sa američko-europskim „ostatkom“ NATO pakta i Rusijom.

 

Turski vojnici u BiH nužno će označiti nastavak raspada te države i podjelu sfera između Turske i Rusije. Rast ekstremizma i terorizma je neizbježan, kao i vrlo vjerovatni otvoreni oružani sukob između sada udruženih kršćanskih zemalja zapada i istoka, kurda i šiita koji dominiraju Libanonom, Sirijom, Irakom i Iranom protiv zajedničke prijetnje sunitskog vahabijskog islamizma.

 

Pokušaj obnavljanja Otomanske imperije koristeći sunitski islamizam kao integracijsku jezgru značit će kraj Turske kao države u kojoj su živjeli i kurdi i alaviti i suniti. Uostalom,može li netko zamisliti Erodgana kako priznaje izborni poraz i odlazi u  mirovinu ?

Ovaj unos je objavljen u Komentari, Politika, Svijet i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.