O lažnim argumentima

Logičke greške

Autoritet argumenta, a ne argument autoriteta

Neki argumenti imaju nazive na latinskom jeziku, ali sam ih uglavnom ignorirao i koristio hrvatske nazive. “Fallacious argument” je prevedeno kao lažni, odnosno varljivi, zavaravajući argument. 

Neke druge stranice:

Nedavno dodani i izmjenjeni unosi:

LiteratureReviewHQ intervjuirao je autora ove stranice, o čemu imamo podcast.


Ad Hominem (Argument protiv osobe):
Napad na osobu, umjesto napada na njegovu tvrdnju. Na primjer, “von Dänikenove knjige o drevnim astronautima su bezvrijedne, jer je on osuđeni krivotvoritelj i pronevjeritelj.” (Što je točno, ali to nije razlog zašto su tvrdnje bezvrijedne.)
Drugi primjer je ovaj silogizam, koji aludira na homoseksualnost Alana Turinga:
Turing misli da mašine misle.
Turing laže/liježe sa muškarcima.
Stoga, mašine ne misle.
Opaska prevoditelja: Obradite pažnju na  ekvivokaciju: eng. riječ “lies” je dvosmislenog značenja “laže” ili “liježe”.
Čest je napad na iskrenost. Na primjer: ” Kako možeš zagovarati vegetarijanstvo, ako nosiš kožne cipele ?” Dva kriva čine pravo srodni je lažni, varljivi argument.
Varijacija (povezana Argumentom generalizacije) je napad na cijelu klasu ljudi. Na primjer: “Evolucijska biologija je opako oruđe materijalističke, ateističke religije Sekularnog humanizma.” Slično, jedan notorni “net.kook” je otpisao cijelu kategoriju dokaza izjavljujući “da su svi znanstvenici bili pijani”.
Druga varijacija je napad insinuacijom: “Zašto nam znanstvenici ne kažu što stvarno znaju, zar se boje javne panike ?”
Moguće je pretvaranje da se napad uopće ne događa: ” Sa ciljem da održim civilnu (doličnu) debatu, neću spominjati alkoholičarski problem mojeg protivnika.” ili “Nije me briga što drugi ljudi kažu da si tvrdoglav/dosadan/naporan.”
Napadi ne moraju biti jaki ili izravni. Možeš jednostavo pokazati nepoštovanje, ili potcijeniti sugovornika izjavljujući kako izgleda da se puno znoji, ili da je zaboravio što je rekao prošli tjedan. Nekoliko primjera: “I ja sam tako mislio kad sam bio tvoje dobi.”; “Ti si novi ovdje, zar ne ?”; “Nisu te dojili kao dijete, zar ne ?”; “Što te goni na takvu izjavu ?”; “Da si samo slušao..”; “Zvučiš vrlo emocionalno.” (Ovo zadnje posebno dobro funkcionira ako si prisvojio govornicu, pa je druga strana morala biti glasna da bi je se uopće čulo.)
Ponekad je napad usmjeren na inteligenciju druge osobe. Na primjer: “Da nisi tako glup, ne bi imao nikakav problem da shvatiš moje gledište.” ili “Čak i ti bi trebao moći razumjeti moju iduću misao.”
Začudo, “napad glupošću” je ponekad izokrenut, Na primjer, odbacujući komentar sa “Ma, ti si sigurno puno pametniji od nas ostalih.” Ovo je omalovažavanje zbog različitosti. Srodno je sa Nije izmišljeno ovdje i Promjeni teme.
Napad Ad Hominem nije varljiv ako je usmjeren na vjerodostojnost argumenta. Na primjer, argument možda ovisi o stručnosti iznositelja tvrdnje. (To jest, ako Ad Hominem napad potkopava Argument autoriteta.) Suci dopuštaju ovakvu vrstu napada.
Bockanje:
Jednostavni pokušaj da se drugu osobu razljuti, bez razmatranja argumenta u pitanju. Ponekad ovo je samo taktika odugovlačenja. Bockanje je također Ad Hominem ako uvrijedi tvojeg protivnika. Umjesto toga možeš uvrijediti nešto u što osoba vjeruje (“Argument I tvoja mama”), prekidati, pokazati nepoštovanje, biti bučan, propustiti ustupiti mikrofon i brojne druge trikove. Sve ovo funkcionira bolje ako ti usmjeravaš stvari – ako je to tvoj radi šou i ako možeš isključiti mikrofon drugoj osobi. Ako je domaćin čvrsto na tvojoj strani, to je skoro podjednako dobro, kao da ga vodiš sam. Još je bolje ako je debata snimana, a ti si osoba koja editira (uređuje) snimku.
Ako namiguješ publici, ili im uopćeno podilaziš, onda skrećemo do Argumenta osobnog šarma.
Uobičajeno, najbolji način rješavanja uvreda je uz blagi humor i ustrajanje na ljubaznosti. Duhoviti uzvrat će imati bolji uspjeh nego ljutiti.
Strašilo (Pogrešnost ekstenzije):
Napadajući pretjeranu ili karikiranu verziju protivnikove pozicije. Na primjer, tvrdnja da “evolucija znači da je dog okotio mačku.”
Drugi primjer: “Senator Jones kaže da ne bismo trebali financirati program napadačke podmornice. Potpuno se ne slažem. Ne mogu razujeti zašto on želi ostaviti našu zemlju bez obrane.”
Na internetu uobičajeno je pretjerivanje protivnikove pozicije kako bi se mogla povući usporedba između njega i Hitlera.
Inflacija konflikta:
Tvrdeći kako se znanstvenici spore oko određenog pitanja, te stoga očito, nemaju pojma i cijelo njihovo znanstveno područje je “u krizi” ili uopće nije valjano. Na primjer, dva povjesničara se spore da li je Hitler pobio 5 ili 6 milijuna židova. Poricatelj holokausta tvrdi da ovo neslaganje čini njegovu tvrdnju vjerodostojnom, iako je njegov broj 3 do 10 puta manji od znanstveno utvrđenog minimuma.
Slično u “Mitologiji modernih metoda datiranja” (John Woodmorappe, 1999) na 42. stranici nalazimo tvrdnju da se dva znanstvenika “ne mogu složiti” oko toga čiji su geološki datumi “stvarni”, a čiji su “pogrešni”. Woodmorappe izbjegava navesti da se dva datuma razlikuju manje od 1 %.
Argument nepovoljnih posljedica (Apel na strah, Taktika zastrašivanja):
Tvrdeći da protivnik mora biti u krivu, jer ukoliko je u pravu, uslijedet će loše stvari. Na primjer: Bog mora postojati, jer bi bezbožno društvo bilo bezakonito i opasno. Ili: optuženi za ubojstvo mora biti osuđen na sudu i proglašen krivim, ili će u protivnom muževi biti ohrabreni da ubiju svoje žene. Željno razmišljanje je bliski srodnik. “Moj dom na Floridi je jednu stopu iznad morske razine. Stoga sam siguran da neće doći do globalnog zagrijavanja koje bi podiglo razinu oceana za 15 stopa.” Naravno, željno razmišljanje također može biti i o pozitivnim posljedicama, poput dobitka na lutriji, eliminaciji siromaštva i zločina.
Poseban zagovor (Namještanje špila):
Koristeći činjenice/argumente koji idu u prilog tvojoj poziciji, ali ignoriraju ili odbacuju protivne argumente.
Uri Geller koristio je poseban zagovor kad je tvrdio da prisutnost nevjernika (poput kazališnih iluzionista) onemogućuje njegove psihičke moći da djeluju.
Isključivanje sredine (Lažna dihotomija, Kriva dilema, Bifurkacija):
Pretpostavljajući da postoje samo dvije alternative, kad u stvarnosti postoji više. Na primjer, pretpostavljajući da je ateizam jedina alternativa fundamentalizmu, ili da je biti izdajnik jedina alternativa glasnom domoljublju.
Kratkotrajno nasuprot dugotrajnog:
Ovo je poseban slučaj Isključivanja sredine. Na primjer: “Moramo se pozabaviti sa uličnim kriminalom prije poboljšavanja škola.” (Ali zašto ne možemo oboje ?) Slično, “Trebali bi smo uzeti proračun za znanstvena istraživanja i nahraniti gladnu djecu.”
Teret dokaza:
Tvrdnja da nešto što nije dokazano pogrešnim mora biti istinito (ili obrnuto). U biti zagovornik tvrdi da je u pravu prije rasprave, ako protivnik ne može osporiti njegove tvrdnje. (op.p.Tako je zato što ja kažem da je tako).
Tu su tri problema. Prvo, zagovornik polaže pravo prvenstva, ali može li on tvrdnju potkrijepiti dokazima ? Drugo, nestrpljiv je i dvosmislen, te traži konačni odgovor odmah. I treća tvrdnja: “Odsutnost dokaza nije dokaz odsustva”.
Argumentacija pitanjem:
Postavljajući pitanje protivniku na koje ne može dati britak odgovor. (Odnosno, britak odgovor koji publika ne bi mogla razumjeti bez objašnjenja.) Tvoj protivnik ima izbor: izgledati slabo ili izgledati dosadno. Na primjer: “Kako znanstvenici mogu očekivati od nas da im vjerujemo da je nešto kompleksno kao jedna živa ćelija moglo nastati kao rezultat prirodnih procesa ?”
Zapravo, skoro svako pitanje donekle ima ovaj efekt. Obično duže traje odgovoriti na pitanje nego li ga postaviti.
Podvarijante su retorička pitanja i zlonamjerna pitanja poput “Jesi li prestao tući ženu ?”
Argumentacija retoričkim pitajem
Postavljanje pitanja na način koji navodi publiku na određeni odgovor. Na primjer: “Kada ćemo dati starim ljudima ove zemlje mirovine kakve zaslužuju ?” Izlagatelj navodi publiku na odgovor “Odmah”. Alternativno, mogao je reći “Kada ćemo biti u stanju priuštiti si značajno povećanje u starosnim mirovinama ?” U tom slučaju, odgovor kojem teži sasvim sigurno nije “Odmah”.
Varljivost generalizacije:
Pretpostavljajući da je nešto generalno istinito, te stoga istinito u svakom slučaju. Na primjer: “Sve stolice imaju četiri noge.” Izuzev stolica za ljuljanje koje nemaju noge, a što ćemo sa jednonožnim stupić stolicama, zar one nisu stolice ?
Slično, postoje prilike kada se neke zakone treba prekršiti. Na primjer, hitna pomoć smije prekršiti zakone o ograničenju brzine.
Prepojednostavljivanje 
Einstein je jednom rekao da bi sve trebalo biti što je jednostavnije moguće, ali ne jednostavnije. Politički slogani poput “Oporezivanje je krađa” spadaju u ovu kategoriju.
Varljivost geneze (Varljivost porijekla, Varljivost vrline)
Ako je argument ili osoba koja ga iznosi određenog porijekla, argument mora biti ispravan (ili pogrešan). Ideja je da stvari prema porijeklu ili prema socijalnoj klasi, imaju ili nemaju vrlinu. (Biti bogat ili siromašan može biti smatrano vrlinom.) Stoga, aktualni detalji argumenta mogu biti zanemareni, jer ispravnost možemo odlučiti bez potrebe da slušamo ili razmišljamo.
Psihogenetska varljivost:
Ako saznate psihološki razog zašto vaš protivnik podržava argument, on je pristran, te je stoga argument pogrešan.
Argument brade:
Pretpostavljajući da su dva kraja spektra isti, jer se sa jednog kraja spektra može stići do drugog u malim koracima. Ime proizlazi iz ideje da biti obrijanog obraza je isto što i imati veliku bradu, pošto postoje brade između dvije krajnosti.
Slično, sve hrpe kamenja su male, jer kad dodaš jedan kamen na malu hrpu, ona ostaje mala. Ipak, postojanje roze ne bi trebalo potkopati razliku između bijele i crvene boje.
Argument starosti (Mudrost drevnih):
Snobizam da vrlo stari (ili vrlo mladi) argumenti su superiorni. Ovo je varijacija Varljivosti geneze, ali sa aspekta psihološke privlačnosti senioriteta i tradicije (ili inovacije). Proizvodi označeni “Novi ! Poboljšani!” su privlačniji zbog uvjerenja da je inovacija vrijednost za takve proizvode, što je ponekad istina. A onda, tu su konzerve “Starinski pripremljenog domaćeg graha”.
Nije izmišljeno ovdje:
Ideje nastale drugdje ovdje nisu dobrodošle. “Ovako smo oduvijek radili.” Ova je zabluda varijanta
Argumenta starosti. Dobija psihološku prednost iz osjećaja superiornosti lokalnih običaja, odnosno da je obrana lokalnog identiteta vrijedna obrane po svaku cijenu, to jest da će inovacija uznemiriti duhove.
Primjer ovog je uobičajena tvrdnja da “Amerika ima najbolji zdravstveni sustav na svijetu”, ideja koju je 2007. New York Times editorial pobio.
Ljudi koji koriste ovaj argument često su optuženi da su zaglavili u prošlosti. Što nasuprot tome, znači da su strane i uvozne stvari superiorne.
Argument odbacivanjem:
Znači da se ideju odbacuje bez obrazložanje. Odbacivanje često ima ikonotacije. Na primjer: ” Ako ti se ne sviđa, napusti zemlju.” implicirajući da je tvoje zalaganje beznadno ili da si nedomoljuban, da su takve ideje strane ili sve gore navedeno. ”Ako ti se ne sviđa, idi živjeti u komunističkoj državi” dodaje i emotivni element.
Argumentacija budućnošću:
Argumentirajući da će dokazi biti jednog dana otkriveni koji će tada podržati tvoje gledište.
Trovanje izvora:
Diskreditiranjem izvora tvojeg protivnika. Ovo je varijacija napada Ad Hominem.
Argument emotivnog jezika (Apel narodu):
Koristeći emocionalno nabijene riječi kako bi pridobili simpatije publike umjesto njihovih umova. Mnoge emocije mogu biti korisne: ljutnja, prkos, zavist, gledanje s visoka (snishodljivosti), itd. Evo primjera gledanja s visoka: “Podržati ženska prava ? Svakako, kad žene počnu plaćati pića ! Hah! Hah!”
Amerikanci koji ne vole kanadski zdravstveni sustav nazivaju ga “socijalističkim”, ali nisam siguran da li ciljaju na “strano”, “skupo” ili jednostavno na “krivnju srodstvom”.

Klišeizirano razmišljanje i Argumentacija sloganom su korisna pomagala, posebno ako uspijete navesti publiku da uzvikuje slogane. Osobe koje se uzdaju u ovakvu argumentaciju mogu ubaciti svoje simpatizere u publiku, koji se smiju, plješću ili uzvikuju u odgovarajućem trenutku. Ovo je živa alternativa dodavanja snimke smijeha. Sada postoje mnoge mogućnosti za prezentaciju uz ranije snimljeni video, koji neki govornici koriste kao dodatak svojem izlaganju. Ovakve snimke su prilika da pokažu podršku publike, koriste emocionalnu glazbu, emotivno nabijene slike i slično. Ideja je stara, nekad su postojali profesionalni bukači. (Monsieur Zig-Zag, oslikan na cigaret-papiru, postao je slavan pljeskajući za novac u Pariškoj Operi.)
Ako emocije nisu jake, Argumentacija poetskim riječnikom pomaže osnažiti efekt. Laskanje publici ne škodi, također.
Argument osobnog šarma:

Uvjeravanje publike da ti tolerira propuste. Na primjer: Ronald Reagan. Pomaže ako vaš protivnik puno manje šarmantan. Šarm može stvoriti povjerenje, želju “pridruživanja pobjedničkom timu” ili želju za udovoljavanjem govorniku. Ovaj posljednji je najbolji ako publika osjeti seksualnu privlačnost.
Izvještaji govore kako je George W. Bush izgubio debatu kao mladić, a zatim izjavio kako više nikad neće biti “nadsimpatiziran” (op.p.out-bubba’d).
Apel na samilost (Apel na simpatiju, Galileo argument):
“Nisam ubio svoju majku i oca sjekirom ! Molim vas da me ne proglasite krivim, već sam dosta propatio kao siroče.”
Neki autori žele da vas upoznaju sa time kako pate zbog svojih uvjerenja. Na primjer: “Znanstvenici su potcjenjivali Kopernika i Galileja, smijali se Edisonu, Tesli i Markoniju, ni mojim idejama neće dati valjanu priliku. Ali vrijeme će pokazati, ja mogu čekati, strpljiv sam, prije ili kasnije, znanost će biti prisiljena priznati da sva materija nije sastavljena od atoma, već od malih čestica vremena.”
Postoji čudna podvarijanta koja se pojavljuje na usenet grupama, kad netko odbija odgovoriti na pitanja vezana uz njihove tvrdnje, pozivajući se na to da je postavljač pitanja pakostan i vrijeđa njihove osjećaje, ili da je pitanje osobno.
Apel na silu:
Prijetnje ili upotreba nasilja. Na netu, uobičajena je prijetnja tužbom. Tradicionalna vjerska prijetnja je o gorenju u paklu. Kako bilo, povijest je puna primjera u kojima je izražavanje nepopularne ideje moglo završiti premlaćivanjem na mjestu ili gore.
“Ključni dokaz moje argumentacije je da ću sasjeći svakog tko mi se suprotstavi u pseće meso”
– pripisano sir Geoffery de Tourneville, cca 1350 A.D.
Argument žestine:
Budi glasan. Raspravni odvjetnici uče ovo pravilo:
Ako imaš činjenice, udaraj po činjenicama.
Ako imaš zakon, udaraj po zakonu.
Ako nemaš ni jedno, udaraj po stolu.
Gornje pravilo oslikava žestinu kao akt očajnika. Ali ona isto tako može biti i sredstvo preuzimanja kontrole nad dnevnim redom, trošenja protivnikova vremena, ili jednostavno zastrašivanja plahih. I ne mora nužno biti usmjerena na trenutnu pobjedu. Ispad žestoke naravi može biti i način stjecanja reputacije, tako da se ubuduće nitko ne petlja sa tobom. Ovo je povezano sa pisanjem VELIKIM SLOVIMA, poznatim kao VIKANJE.
Ovisno o tome o čemu si glasan, ovo može biti i Apel na siluArgument emotivnog rječnikaBockanje ili Promjena teme.
Kružni argument (Pretpostavljajući odgovor, Tautologija):
Kružno razmišljanje. Teza koju treba dokazati koristi se kao jedna od pretpostavki. Na primjer: “Moramo imati smrtnu kaznu jer ona obeshrabruje nasilne zločine”. (Pretpostavlja se da je to istinita teza) ili “Burza je pala zbog tehničke prilagodbe cijena.” (ali zar “prilagodba” nije drugi naziv za pad burze ?)
Ukradeni koncept:
Koristeći ono što pokušavaš osporiti. To jest, pretpostavljajući istinitost nečega što pokušavaš osporiti. Na primjer, koristiti znanost kako bi pokazao da znanost griješi ili argumentirati da ne postojiš, a očito je tvoje postojanje preduvjet da izneseš argument.
Srodnik je Kružnog argumenta, izuzev toga da je razlika u tome što pokušavaš dokazati, umjesto osporiti.
Također je srodnik Reductio Ad Absurdum, gdje privremeno pretpostavljaš istinitost nečega.
Argumentacija autoritetom:
Tvrdnja da je govornik stručnjak i stoga mu treba vjerovati. Postoje stupnjevi i područja stručnosti. Govornik zapravo tvrdi da je veći stručnjak, u relevantnom području, od svih ostalih sugovornika. Zakođer se implicira kako je stručnost u navedenom području nešto vrijedno. Na primjer, tvrdnja stručnosti u nečemu potpuno šarlatanskom (poput iridologije) zapravo je priznanje da je govornik lakovjeran.
Argument lažnog autoriteta:
Čudna varijanta Argumenta autoriteta. Na primjer, TV reklama počinje sa izjavom: “Nisam doktor, ali ga igram na TV.” Što uopće zaključiti iz toga ?
Apel na anonimni autoritet:
Kad se iznosi Apel na auutoritet, ali ga se ne imenuje. Na primjer: “Stručnjaci se slažu.., znanstvenici kažu… ili samo oni kažu…”. Takvu je informaciju teško provjeriti i dovodi u sumnju zna li uopće govornik tko su stručnjaci. U tom slučaju, on samo širi glasinu. Situacija je još gora, ako autor prizna da iznosi glasinu.
Apel na autoritet:
“Albert Einstein je bio izuzetno impresioniran ovom teorijom.” (Izjava od strane nekog davno preminulog može biti zastarjela, ili je uopće Einstein samo bio ljubazan. Ili je dao izjavu u specifičnom kontekstu, itd.) Da bi opravdao apel, govornik bi trebao barem predočiti točan citat. Uvjerljivije je ako je citat smješten u kontekst i ako je naveden izvor.
Varijacija bi bila apel neimenovanih autoriteta.
Bio jednom strip u New Yorkeru, pokazujući doktora i pacijenta. Doktor kaže: “Konvencionalna medicina nema lijeka za vaše stanje. Srećom za vas, ja sam nadrilječnik.” Vic je u hvalisanju manjkom autoriteta.
Apel na lažni autoritet:
Varijacija Apela na autoritet, ali je autoritet izvan njegova područja ekspertize.Na primjer: “Poznati fizičar John Taylor proučavao je Urija Gellera intenzivno i nije pronašao nikakve dokaze trika ili prevare u njegovim nastupima.” Taylor nije bio kvalificiran za otkrivanje trikova ili prevara kakve koriste iluzionisti. Kasnije je priznaio da ga je Geller prevario, ali da nije shvatio kako.
Varijacija je apel na nepostojeći autoritet. Na primjer, čitajući članak kreacionista Dmitrija Kuznetsova pokušaj praćenja referenci iz članka pokazao je da neki članci su navedeni u nepostojećim magazinima.
Još jedna varijacija je krivo citiranje  stvarnog autoriteta. Ima nekoliko vrsta krivog citiranja. Citat može biti netočan ili uređen, izvađen iz konteksta. (Chevy Chase: “Da, rekao sam to, ali sam pjevao pjesmu koju je napisao netko drugi tada.”) Citat može biti spoj nekoliko spojenih citata ili uz propuštene dijelove. Na primjer, lako je dokazati da je Mick Jagger ubojica. U “Sympathy For The Devil” on pjeva: “Viknuo sam, tko je ubio Kenedije, kad smo poslije svega, to učinili ti i ja.”
Izjava preobraćenja:
Kad govornik kaže: “Ranije sam vjerovao u X”. Ovo je jednostavno slabija forma tvrđenja stručnosti. govornik implicira da je naučio o temi i da je sada bolje obavješten, te je odbacio X. Dakle, možda je autoritet, pa je ovo implicirani Argument autoriteta.
Iritantnija verzija ovoga je “I ja sam to mislio kada sam bio tvoje dobi.” Govornik nije ništa rekao o nevaljanosti tvoje tvrdnje, on jednostavno tvrdi da ga njegova dob čini stručnjakom.
“X” tvrdnja uopće nije oponirana, osim ako ne postoji sporazum o postaojanju stručnosti govornika. Uglavnom, svaka smjela tvrdnja mora biti potkrepljena dokazima. Na primjer, puno autora kreacionista iznosi tvrdnju “da su bili evolucionisti”, ali znanstvenici u njihovim knjigama nisu pronašli nikakve dokaze stručnosti o evoluciji.
Loša analogija
Iznošenje tvrdnje da su dvije situacije vrlo slične, kada nisu. Na primjer: “Sunčev sustav me podsjeća na atom, sa planetima koji kruže oko sunca kao elektroni oko jezgre. Znamo da elektroni mogu skočiti iz orbite u orbitu,pa trebamo tražiti drevne podatke o viđenjima planeta kako takođerskaču iz jedne orbite u drugu.
Drugi primjer: “Umovi, kao rijeke, mogu biti široki. Što šira rijeka, to plića rijeka. Stoga, što širi, to plići um.” ili “Imamo zakone o kontroli hrane i narkotika. Zašto ne možemo  zaustaviti snimatelje da proizvode prljavštinu ?”
Produžena analogija:
Tvrdnja da su dvije teze, obje analogne trećoj, te stoga analogne jedna drugoj. Evo primjera debate: ”Vjerujem da uvijek krivo suprotstaviti se zakonu kršeći ga.” – ”Takva pozicija je odiozna: implicira da ti nikad ne bi podržavao Martina Luthera Kinga.” – ”Zar tvrdiš da je zakonodavstvo o šifriranju jednako važno kao i borba za crnačka prava ? Kako se usuđuješ !”

Osobi koja zagovara određenu tezu (npr. o kontroli oružja) može biti rečeno da je i Hitler vjerovao isto, implicirajući da je time sam stav okaljan. ali Hitler je vjerovao i da prozorske zavjese trebaju ići skroz do poda. Znači li to da su svi ljudi sa takvim zavjesama čudovišta ?

Argument sumnjive sličnosti:
Srodnik je Loše analogije. Sugerira da nekakva sličnost je dokaz srodnosti. Postoji anegdota o izvjesnoj britanskoj lady u Drugom svjetskom ratu koja je obučena da uočava njemačke avione, izvjetsila da je vidjela određeni vrlo važan model aviona. Kad su je ispitivali, objasnila je da nije bila sigurnam sve dok nije vidjela malog čovječuljka u kabini, baš kao na maketi aviona koju je vidjela na obuci.
Reifikacija:
Postupak kada se o apstraktnoj stvari govori kao o konkretnoj. (Moguća je Loša analogija između predloženog koncepta i stvarnosti.) Na primjer izjava: “priroda se užasava vakuuma.”
Lažni uzrok:
Pretpostavka da zato što su se dvije stvari desile, da je prva uzrokovala drugu. (Slijed nije uzročnost.) Na primer: “Prije nego su žene dobile pravo glasa, nije bilo nuklearnog oružja.” ili “Svaki put kad me brat Bill prati na Fenway Park, Red Soxi sigurno izgube utakmicu.” U biti, ovi argumenti tvrde da je sunce zašlo zato što su se upalile ulične svjetiljke.
Miješanje povezanosti i uzročnosti:
Zemljotresi u Andima su povezani (istovremeni) sa najvećim približavanjem planete Uran. Stoga, Uran ih je sigurno izazvao. (ali Jupiter je bliži i masivniji od Urana.) ili Kad prodaja čokolade poratse, ulični kriminal padne. Znači li taj međuodnos da čokolada spriječava zločin ? Ne, to znači da je manje ljudi na ulicama kad je hladno. Ili: “Što veće dječje cipele, to bolji dječji rukopis.” Znači li to da velika stopala olakšavaju pisanje ? Ne, već to znači da je dijete starije.
Kauzalni redukcionizam (Kompleksni uzrok): 
Pokušaj da se jednim uzrokom objasni nešto što ima više uzroka. Na primjer: “Nezgodu je uzrokovao taxi parkiran na ulici.” (Ali drugi vozači su zaobišli taxi, samo ga je pijani vozač udario.)
Klišeizirano razmišljanje:
Koristeći kao dokaz opće poznatu mudru izreku, kao da je to dokaz argumenta i kao da ne postoje iznimke.
Iznimka koja potvrđuje pravilo:
Specifičan primjer Klišeiziranog razmišljanja postoji kad je iznesena tvrdnja o pravilu, a netko istakne da pravilo nije uvijek točno. Klišej kojim se odbacuje prigovor glasi “iznimka potvrđuje pravilo”. Mnogi misle da zbog tog klišeja mogu ignorirati iznimku i nastaviti sa upotrebom pravila.
Zapravo, izvorno klišej nije značio ništa slično. Postoje dva uobičajena objašnjenja izvornog značenja.
Prvo objašnjenje je da se riječ “potvrđuje” odnosi na pravilo u smislu da iznimka iskušava pravilo. To jest, ako nađete iznimku od pravila koje se iskušava, pravilo je to koje treba zanemariti, a ne iznimku.
Drugo objašnjenje je da iznoseći iznimku od pravila, dokazujemo da pravilo postoji. Na primjer, pretpostavimo da je objavljeno “Preko blagdanskog vikenda, studenti ne moraju biti u spavaonicama do ponoći”. Ova obavijest implicira da uobičajeno studenti moraju biti u sobama do ponoći. Ovdje je diskusija ovog objašnjenja.
U svakom slučaju, klišej NIJE o zanemarivanju prigovora.
Apel na rašireno uvjerenje (argument mase, pritisak okoline, apel na uobiačjenu praksu):
Tvrdnja, kao dokaz ideje, da mnogi ljudi u nju vjeruju ili su ranije vjerovali, odnosno prakticirali istu. Ako je diskusija u pitanju o socijalnim konvencijama, ovo može biti razuman argument. Ali, u 19. st. postojalo je rašireno uvjerenje da puštanje krvi liječi bolesti. Ti ljudi nisu bili samo u krivu, već užasno u krivu, jer su svojim postupanjem pogoršavali stanje pacijenata. jasno, popularnost ideje nije nikakva garancija njene ispravnosti. Slično je opravdanje za podmićivanje: “Svi to rade.”. U prošlosti, tako je opravdavano ropstvo.
Zabluda kompozicije Fallacy Of Composition:
Pretpostavka da cjelina ima istu jednostavnost kao i njeni sastavni djelovi. Zapravo, većina znanosti se bavi proučavanjem nastajućih svojstava.  Na primjer, ako kapnete kap ulja na vodu, vidjećete zanimljivi optički efekt. Ali efekt nastaje samo u sustavu ulje/voda, ne proizlazi iu samog ulja ili vode.
Drugi primjer: “Auto zagađuje manje od autobusa, dakle auti zagađuju manje od autobusa.” Treći primjer:” Atomi su bezbojni. Mačke su sastavljene od atoma, dakle, mačke su bezbojne.”
Zabluda podjele Fallacy Of Division:
Pretpostavka da je ono što je istina za cjelinu istinito za svaki sastavni dio. Na primjer, ljudi su sastavljeni od atoma, a ljudi su svjesna bića, dakle atomi su svjesna bića.
Kompleksna pitanja (Povezivanje)
Nevezane teze se tretiraju kao da bi trebale biti prihvaćene ili odbačene zajedno. Zapravo, svaka teza bi trebala biti prihvaćena ili odbačena prema svojoj vrijednosti. Na primjer: “Podržavaš li slobodu i pravo na nošenje oružja ?”Varka skliskog terena (Kamilin nos)

Postoji stara izreka da ako dopustiš kamili da promoli nos u šator, uskoro će ga pratiti i ostatak kamile.
Varka je u pretpostavci da je nešto pogrešno samo zato što se nalazi pokraj nečeg što je pogrešno. Ili zato što bi moglo otklizati ka nečemu što je pogrešno.

Na  primjer, “Dozvoljavanje abortusa u prvom tjednu trudnoće vodiće ka dozvoljavanju abortusa u devetom mjesecu.” Ili “Ako legaliziramo marihuanu, više ljudi će probati heroin.” ili “Ako učinim IZNIMKU za tebe, morat ću je učiniti i za sve ostale.”

Argument tvrdoglavosti
Odbijanje prihvaćanja nečeg što svi ostali smatraju dovoljno  dokazanim. Na primjer, Društvo ravne Zemlje. 

Apel na koincidenciju 
Tvrdnja da je nešto činjenica zbog slučajnosti. Na primjer, osoba može priznati da je imao tuce prometnih nesreća u šest mjeseci, inzistirajući da je to slučajnost za koju nije kriv.

Ovo može biti  Argument tvrdoglavosti, ali sa druge strane slučajnosti se događaju, tako da ovaj argument nije UVIJEK varka.

Pobožna prevara

Prevara učinjena sa svrhom dobra cilja, prema teoriji da cilj opravdava sredstva.

Na primjer, crkva je imala statuu koja je plakala kaplje krvi. kad je analizirana, krv se pokazala kao kravlja. Možemo razumno pretpostaviti da je netko sa pristupom zgradi mislio kako će njegova mala varka privesti duše Bogu.

U kontekstu debata, pobožna prevara mogla bi biti laž. Uopćeno, postojala bi kad bi emocionalno vezani govornik utvrdio nešto što je zamagljeno, iskrivljeno ili čak izmišljeno. Na primjer, britanski premijer Tony Blair bio je optužen 2003 za dotjerivanje dokaza da je Irak razvio oružje za masovno uništenje.

Oko 400. godinr sveti Augustin napisao je dvije knjige, De Mendacio [O Laganju] i Contra Medacium [Protiv Laganja], o ovoj temi. ustvrdio je da grijeh nije u onome što tvrdiš (ili prešućuješ), već u tvojoj namjeri da ostaviš lažni dojam. Žestoko se protivio pobožnoj prevari. Vjerujem i da je Martin Luther također pisao o temi.

Vlastiti prijevod izvorne web stranice i linkova:

http://www.don-lindsay-archive.org/skeptic/arguments.html
Oglasi