Turska, Posljedice vojne pobune 15.07.2016. ili WW3: Jihad vs Crusade

Zašto vojna pobuna 15.07. nije bila puč, kako ga namjerno pogrešno mediji i turska politika nazivaju ?

Zato što pobunjenici nisu uspjeli ni ubiti niti zarobiti šefa države, ni vladu, parlament, generalštab, čak nisu  uspjeli zadržati, odnosno zaustaviti radioteleviziju i telekomunikacije-internet, što se pokazalo presudno u organiziranju narodnog otpora vojsci.  Zato što su očito u njemu sudjelovali neobavješteni i nemotivirani regruti, a ne motivirani profesionalci. Nakon nekoliko noćnih sati postalo je jasno da „puč“ nije uspio. Erdogan na slobodi, RTV i internet koji rade, narod na ulicama, vojnici koji se predaju naoružanim „građanima“ jasno su pokazali njihov neuspjeh. A što dalje ? Slijedi analiza postojećeg stanja sa povijesno osnovanim pretpostavkama što slijedi.

 

18.07. Podaci govore o više od 300 mrtvih, 6.000 uhićenih, među kojima 103 generala i admirala, smjenjenih 8.777 izvršnih dužnosnika, uključujući 30 guvernera, 50 državnih dužnosnika, 7.899 policajaca i obavještajaca, kao i 2.700 sudaca i tužitelja. Također tu je i opsada američke vojne baze Incirlik, kojoj je isključena struja i proglašena zona zabrane leta, dok je u bazi između 63 i 90 nuklearnih bombi. Turski zapovjednik baze je uhićen.

Istovremeno, Erdogan prijeti da će istrijebiti “izdajnički virus”, retroaktivno uvesti i primjeniti smrtnu kaznu protiv pobunjenika, te da će poslati milijune sirijskih izbjeglica prema Europi.

Ovo više ne liči samo na paljevinu Reichstaga 1934., kao posezanje za uspostavom totalitarne države, već bi smo mogli povući i paralele sa posljedicama operacije “Valkira” na vojnu autonomiju, a to znači samo jedno: RAT se sprema !

Da li će započeti sa borbama unutar Turske ili agresijom prema van u biti je tehničko pitanje, jer može završiti samo na jedan način: isto kao i Drugi svjetski rat, uspostavom okupacijskih zona međunarodne zajednice.

Ataturkova republika je nakon duge islamističke bolesti umrla 16.07.2016. Vrijeme je za suzbijanje islamističkog virusa koji se proširio sa Raqqe na Ankaru.

Korak po korak do rata

Otvorena vojna pobuna posljednjih ostataka sekularizma, kemalizma i gullenizma dovodi do potpune islamizacije vojske, do isključenja alavita kao „sumnjivih“ iz vojne i državne službe, te do  „sirijizacije“ sukoba u Turskoj.

Erdogan je već odbio sve zahtjeve EU za izmjene Antiterorističkog zakona. Obustava pregovora sa EU slijedi. Povratak smrtne kazne, znači i suspenziju iz Vijeća Europe, koje je prvi korak u euro-integracijama.

Obustavljene su američke vojne akcije iz Incirlik baze protiv ISIL-a. Po najavama njemačkog ministra, njemački vojnici se vraćaju kući, a pogoršanjem odnosa Turske sa EU i USA, i amerikanci.

Turska (Erdogan) i Rusija (Putin) su već u tijeku normaliziranja odnosa i ukidanja međusobnih sankcija.

Erdogan, nakon vojne i pravosudne čistke, proglašenja izvanrednog stanja, pridobit će parlamentarnu većinu za ustavne promjene koje će mu dati ovlasti poput ruskog predsjednika, uključujući pravo da imenuje i smjenjuje ministre, predsjeda Vladom, predlaže zakone i uredbe sa zakonodavnom snagom koje donosi Vlada, a koje ostaju na snazi sve dok ih parlament ne poništi. U biti, pretvarajući Tursku u totalitarnu državu po uzoru na njemački treći Reich.

Ovo će dovesti do očajničkih prosvjeda sekularne i demokratske opozicije, koji će neizbježno biti razbijeni, a vođe uhićeni i stranke zabranjene (pogoto prokurdski HPD) pod optužbama da pokušavaju „srušiti“ režim, koji će de facto izjednačiti nenasilne i nasilne pokušaje promjene vlasti.

Kao sredstvo pritiska na EU, ponovno će uputiti milijun ili dva izbjeglica kojima nisu izgrađeni gradovi u Turskoj zbog nedostatka sredstva (ruske sankcije, neisplata EU pomoći obećanih 6 milijardi, pad turizma). EU zemlje (Bugarska, Grčka) će ovaj put zatvoriti granicu i odbiti ih primiti. Doći će do potpunog zatvaranja granice za prijelaz putnika i trgovine između EU i Turske, čak i do suspenzije Carinske unije Turske sa EU.

Naravno, pad turizma zbog vojne pobune i izvanrednog stanja (moguće svakog zadržati u zatvoru do 60 dana umjesto 2 dana bez optužbi, ukinut sudski nalog za prisluškivanje i pretres, zabrana prosvjeda i štrajka).

Turska vojna intervencija u Siriji protiv ISIL-a (u korist Free Syria), oko Dabiqa (poznatog na zapadu kao Armagedon), gdje bi se mogli sukobiti osim ISIL-a sa kurdskim, ruskim, asadovim, američkim i njemačkim snagama.

Doći će do pojačanja vojnih operacija u jugoistočnoj Turskoj protiv Kurda, povratka na sustav vojne uprave, raspuštanje lokalnih skupština, u pokrajini.

Reakcije

Idući korak će biti rast terorizma u Turskoj, kako ISIL-ovog i kurdskog. Pod sumnjom (otkazi, uhićenja) kao nepouzdani će se osim pripadnika Gullenovog sufijskog pokreta pronaći i turci alaviti.

Pokušaji atentata na Erdogana će ostati jedina raspoloživa metoda „tajnim opozicionarima“ (Gullen, kemalisti, radikalizirani demokrati), ISIL-ovcima i kurdskim pobunjenicima.

Žestoke borbe u gradovima jugoistočne Turske, samoproglašenje Kurdske autonomije. Ako ne znate za ovo, pogledajte sudbinu Sur, Diyarbakir

Posebno će biti „zanimljivo“ pratiti odnos u trokutu Turska-Ukrajina-Rusija gdje dvije zemlje mogu biti saveznice protiv treće. Intervencija u Sirijii i proislamske čistke u Turskoj nakon kratkotrajnog i prividnog približavanja će dovesti do raspada odnosa sa Rusijom, koja će sigurno radije se postaviti kao zaštitnik pravoslavja na Balkanu.

 

Odnosi sa EU pogoršani prekidom odnosa i odbijanjem primanja izbjeglica, doživjet će kataklizmičko pogoršanje nakon neizbježne intervencije turskih snaga na Balkanu, vjerovatno kao „gostiju“ u Bosni i Hercegovini, Albaniji i Kosovu, što će izazvati revolt i paniku među pravoslavnim europskim zemljama koje će napuštene od Zapada, pohitati potražiti zaštitu od Rusije, počevši sa izoliranom Makedonijom i Srbijom. Čak ni Grčka i Bugarska nemaju nikakve šanse u vojnu sukobu sa Turskom, u što su Turci apsolutno uvjereni. Amerika i Europa se nisu miješale u grčko-turski sukob oko Cipra, činjenica je koja ohrabruje turske imperijaliste, da bi se povijest ponovila.

Turska bi mogla uspostaviti svoju hegemoniju nad cijelom regijom, praktično bez ispaljenog metka. Sve do trenutka kad će se preračunati i naći u sukobu sa američko-europskim „ostatkom“ NATO pakta i Rusijom.

 

Turski vojnici u BiH nužno će označiti nastavak raspada te države i podjelu sfera između Turske i Rusije. Rast ekstremizma i terorizma je neizbježan, kao i vrlo vjerovatni otvoreni oružani sukob između sada udruženih kršćanskih zemalja zapada i istoka, kurda i šiita koji dominiraju Libanonom, Sirijom, Irakom i Iranom protiv zajedničke prijetnje sunitskog vahabijskog islamizma.

 

Pokušaj obnavljanja Otomanske imperije koristeći sunitski islamizam kao integracijsku jezgru značit će kraj Turske kao države u kojoj su živjeli i kurdi i alaviti i suniti. Uostalom,može li netko zamisliti Erdogana kako priznaje izborni poraz i odlazi u  mirovinu ?

Oglasi
Objavljeno u Komentari, Politika, Svijet | Označeno sa , , , , , ,

Razmišljanja o izborima

O izlaznosti, propalim i preferencijalnim glasovima

11.09.2016. karte za Hrvatski sabor opet će biti promiješane, opet između istih aktera, istih stranaka.

Tada će započet teći sljedeći rokovi:

17 dana (iskustvo 2015.) za proglašenje konačnih rezultata DIP-a, tj. 28.09.2016.

20 dana za konstituiranje Sabora izborom predsjednika, tj. 18.10.2016.

30 dana za imenovanje mandatara (mišljenje ustavnih stručnjaka), tj. 17.11.2016.

30+30 dana za izglasavanje povjerenja ima prvi mandatar, tj. 16.01.2017.

a zatim još toliko i drugi mandatar, tj. 17.03.2017.

Ukoliko ni on ne uspije, Predsjednica može raspisati nove izbore u roku od 60 dana, tj. do 16.05.2017.

a 21.05.2017. je predviđeno održavanje lokalnih i županijskih izbora. Možda ih nekako  čak i spoje.

Teško je zamisliti kako je moguće da oba mandatara dobiju najmanje 76 glasova potpore, ali pretpostavimo da im neki zastupnici daju potporu za mandatara, da bi naknadno uskratili potporu njihovim prijedlozima Vlade.

Podaci o izborima za Hrvatski sabor 2011. i 2015.

Birači 2011

Birači 2015

  1. je broj propalih glasova bio 27,03 % dok je 2015. bio 12,92 %. Razlika od 14,11 % manje propalih glasova. Istovremeno broj nevažećih listića bio je skoro identičan 1,72 % u odnosu na 1,74 %.

Broj glasalih je za 137.975 (3,8%) birača manje u odnosu na 2011.

Uzimajući u obzir sljedeće promjene  odnosu na izbore 2015.g.:

Stranka Pametno će izaći na izbore u svih deset izbornih jedinica, ojačana lokalnim partnerima (GOGO, Za Grad), što će odnijeti dio glasova (bar nekoliko tisuća) SDP-ovu bloku, kao i to da je iz SDP-ova bloka otpala stranka Laburista (6.861 preferencijalni glas), iako su zadržali Nensi Tirelli (3.366). Pridobili su HSS (36.080), ali su Branko Hrg (7.864) i Darko Koren (2.978) ostali uz HDZ, sa većinom HSS Koprivničko-križevačke županije. Upitno je koliko će pojačanje Stipe Mesića donijeti dodatnih glasova.

HDZ je za sada u svoju koaliciju uz Hrga i Korena, pozvao još samo Jadranku Kosor (1.673).

Izvan dva velika bloka ostale su i stranke: na ljevici ORaH (1,77 %), ranije spomenuti Laburisti, te Naprijed Hrvatska (0,5-0,75 %) sada bez Reformista; a na desnici U ime obitelji-projekt Domovina (1,07 %), HSP (0,64%) i AHSP (0,54%).

Nova koalicija BM365 (uz partnere: Novi val, Blok Umirovljenici Zajedno, Demokratska Prigorsko-zagrebačka Stranka, Hrvatska Radnička Stranka, Hrvatska Stranka Reda, Umirovljenička Demokratska Unija, Demokratska Stranka Žena, Hrvatska Europska Stranka, Eko-savez Zeleni, Zeleni savez, Zelena stranka, Međimurska stranka, Nezavisni seljaci Hrvatske) i Reformista (uz partnere: Stranka Hrvatskih Umirovljenika-Umirovljenici, Zeleni forum, Dubrovački Demokratski Sabor). Njihova sinergija bi im trebala osigurati mandate u 1.,2.,3.,6. i 7. izb. jedinici.

 

Rast popularnosti Živog zida (4,32%), prema anketama IPSOS ide na štetu Mosta (30% anketiranih birača) i udvostručuje im rejting, a po 10 % Mostovih birača priklonilo se HDZ i SDP. Upitno je koliko će im glasova odnijeti novoosnovane stranke HRID, Promijenimo Hrvatsku i Nezavisna lista Stipe Petrine, kao i koliko će štetiti (vjerovatno zanemarivo) odvojena od Živog zida stranka Slobodna Hrvatska.

Kada bi ekstrapolirali rezultate prošlogodišnjih izbora, uz korekciju koju pokazuju ankete IPSOS-a i promjene izbornih partnera, rezultati bi trebali izgledali otprilike ovako:

Prognoza 140716

Naravno, izbori su za dva mjeseca od danas, ali šanse da SDP i IDS steknu 68, što bi uz manjine bila tanka većina su krajnje nevjerovatni. Izgleda da nam predstoji ili velika koalicija HDZ-SDP ili još jedni izbori u svibnju 2017.

Objavljeno u Komentari, Parlamentarna politika i izbori | Označeno sa , , , , , ,

Vjerovatni put do izbora

Medijska buka oko krize hrvatske vlade je postala zaglušujuća, teško je razabrati spinove i dezinformacije od činjenica, te stoga pišem ovaj preglednik događaja, kako bi olakšao snalaženje svim zainteresiranim u ovoj političkoj i pravnoj močvari.

Do sada:

SDP je zatražio izglasavanje nepovjerenja potpredsjedniku vlade Karamarku 18.05., u roku od 30 dana

Most je najavio potporu zahtjevu SDP-a

Predsjednik Vlade Orešković je zatražio ostavke potpredsjednika Karamarka i Petrova

Petrov je izjavio da je spreman podnijeti ostavku, ako isto učini i Karamarko

HDZ je pozvao predsjednika Vlade da podnese ostavku

 

Opcije ispred HDZ-a:

Podnijeti zahtjev za izglasavanje nepovjerenja predsjednika Vlade u Saboru, čime počinje rok od 7 dana za izjašnjavanje Vlade o prijedlogu i 30 dana za glasanje u Saboru

Odluka Vlade (HDZ-ova ministarska većina) o podnošenju ostavke Vlade

Ostavke HDZ-ovih ministara

 

Opcije premijera Oreškovića:

Ostavka (nanosi mu manje političke štete od izglasavanja nepovjerenja, pogotovo ako se namjerava kandidirati na izborima)

Razrješenje dužnosti potpredsjednika Vlade

Predlaganje novih potpredsjednika Vlade (u dogovoru sa Milanovićem i Petrovom)

Sazivanje sjednice Vlade i predlaganje dnevnog reda Vlade

Prekidanje sjednice Vlade u slučaju pokušaja HDZ-a da ga preglasaju i izglasaju ostavku Vlade

Razrješenje ministara iz HDZ-a

Konzultacije sa Milanovićem o potpori vladi bez Domoljubne koalicije (tzv. „stručnoj“ vladi) na oročeni rok trajanja

 

Rokovi:

Sjednica Vlade (najvjerovatnije četvrtak 09.06. ili petak 10.06). Sjednica će gotovo sigurno biti telefonska, bez mogućnosti ministarskih prijedloga

Eventualna „stručna vlada“ bi morala biti dogovorena PRIJE glasanja u Saboru o povjerenju predsjedniku Vlade

 

Opcije Sabora:

Saborska većina usvaja dnevni red i može staviti glasanje o nepovjerenju predsjedniku Vlade PRIJE petka 17.06. (dan glasanja) glasanja o nepovjerenju potpredsjedniku Vlade (ako je zahtjev podnesen najkasnije do 09.06.)

Jedan zastupnik može predložiti odluku o raspuštanju Sabora, koju donosi 76 zastupnika. Raspuštanje Sabora bi značilo održavanje izbora u roku od 30 do 60 dana, tj. tijekom srpnja ili kolovoza.

 

Stav SDP-a da ne podrži uspostavu „stručne vlade“ upućuje na to da će predsjednik Vlade PODNIJETI ostavku prije glasanja u saboru o nepovjerenju predsjedniku Vlade. SDP očito želi izbore u jesen.

 

Zaključak:

Ostavka predsjednika Vlade je najvjerovatnija opcija, u trenutku prije glasanja o nepovjerenju. Time bi zapravo poštedio Most i SDP od nužnosti da glasaju protiv njega, kako bi osigurali raspisivanje izbora. Ovakva odluka će ukazivati na njegovu namjeru kandidiranja na izborima sa svjom listom.

 

Poslije ostavke/izglasavanja nepovjerenja premijeru počinju konzultacije Predsjednice o novom mandataru Vlade sa predstavnicima saborskih klubova/stranaka, koje mogu trajati od 1 dana do najduže 30 dana.

Zatim Predsjednica raspisuje izbore, koji će se održati u nedjelju, u roku od 30 do 60 dana, što nas dovodi najdalje do sredine rujna.

Na prošlim izborima trebalo je 17 dana za proglašenje konačnih potpunih službenih rezultata izbora, od DIP-a i Ustavnog suda. Zatim kreće rok od 20 dana za konstituiranje Sabora i rok od 30 dana za glasanje o prijedlogu Vlade mandatara (mišljenje ustavnih stručnjaka koje je konzultirala Predsjednica). Ovi rokovi nas dovode do sredine studenog.

Ukoliko nitko ne uspije dobiti potporu 76 zastupnika, opet slijedi raspuštanje Sabora i novi krug izbora, te Predsjednica sama imenuje „tehničku“ vladu.

 

Sažetak

  1. HDZ-ov zahtjev za izglasavanje nepovjerenja premijera
  2. Sjednica Vlade u roku kraćem od 7 dana od podnošenja zahtjeva
  3. Predsjednik Sabora će predložiti uvrštenje na dnevni red zahtjeva pod 1. PRIJE glasanja o nepovjerenju Karamarku
  4. Ostavka Oreškovića
  5. Konzultacije (Orešković je premijer tehničke vlade)
  6. Raspisani izbori (Orešković je premijer tehničke vlade)
  7. Izbori u rujnu
Objavljeno u Komentari, Parlamentarna politika i izbori | Označeno sa , , , , , ,

Novi porazi Angele Merkel

Kontinuirani pad popularnosti dviju najvećih njemačkih vladajućih stranaka se nezaustavljivo nastavlja, u korist radikalnijih opcija: Zelenih i Alternative.

Margin of error ± 2,2 pp           Sample size 2.022

 

Polling Firm/Link
Last Date
CDU
SPD
LINKE
GRÜNE
FDP
AfD
Lead
of Polling
Federal Election
September 22, 2013
41,50
25,70
8,60
8,40
4,80
4,70
15,80
INSA
May 23, 2016
30,50
19,05
10,00
13,00
7,00
15,00
11,00
Objavljeno u Parlamentarna politika i izbori, Vijesti | Označeno sa , ,

Vučić dobio izbore, a gubi vlast

Kad stavimo na stranu medijsku propagandu i zamagljivanja spin doktora ništa nije moglo sakriti dvije činjenice sa jučerašnjih izbora u Srbiji.

Prvo, Republička izborna komisija je potpuno zakazala, ne dajući NIKAKVE izborne rezultate sve do pola sata iza ponoći ! Nešto što je čak i u Srbiji do sada bilo nezabilježeno. Ozbiljne podatke sa > 90,00 % prebrojanih glasova imali su tek u 11.00 sati, u ponedjeljak. Na stranu svi drugi prigovori opozicije na nepoštenu kampanju i probleme sa nezapečaćenim kutijama (jednu su zabilježile tv kamere pri glasanju beogradskog gradonačelnika) i prijavama kupovine glasova, ovo je izazvalo skoro cijelo opoziciju na zajednički protest koji je okupio proruske DSS i Dveri, Pajtićevu DS, Živkovićevu Novu stranku, Tadićevu SDS, Čedin LDP, Čankov LSV, Radulovićev DOSTA. Takvog zajedništva nije bilo u opoziciji od rušenja Miloševića ! To dovoljno govori o ozbiljnosti sinoćnje situacije.

Drugo, Vučićevo namrgođeno lice na zakašnjeloj presici i izostanak bilo kakve proslave raskrinkali su sve deklamacije o veličanstvenoj pobjedi.

Da vidimo rezultate te pobjede. U treće izbore u četiri godine SNS je izašao sa do sada najvećom predizbornom koalicijom (SDPS, PUPS, Nova Srbija, Pokret socijalista, SPO, SNP, Karićev PSS i S-DSS), za koju je još nepoznato kako će podijeliti mandate, osvojio je 27 mandata manje (131 umjesto 158). SPS je također, izgubio jednog koalicijskog partnera (PUPS) koji je pretrčao SNS-u, ali i 14 mandata (30 umjesto 44). Tadić je sa 18 pao na 13 mandata koje mora dijeliti sa Čedom. Od manjinaca, mađari su sa 6 pali na 4, SDA sa 3 na 2, a albanski PDP sa 2 na 1.

Tko su dobitnici izbora ?

Najveći dobitnik je Vojislav Šešelj koji se vratio u Narodnu skupštinu sa 21 mandatom i time postao treća stranka po snazi u Skupštini. Saša Radulović i njegov reformski pokret “Dosta je bilo !” četvrta su stranka po snazi sa 16 zastupnika. Za njima slijedi koalicija DSS i Dveri sa  13 mandata, te stranke koje su po prvi put ušle u Skupštinu, poput DSHV na listi DS, BDZ muftije Zukorlića sa 2 mandata i Zelenom strankom, navodno slovačke manjine.

Na kraju, pred Vučićem je izbor: hoće li novu Vladu formirati oslanjajući se na tanku većinu svoje koalicije (131 od 126) ili će ponovno koalirati sa Dačićevim SPS-om. Pitanje je da li bi Dačić uopće pristao na to, kad je sada u povoljnijoj situaciji. Istovremeno, Vučić je potpuno ovisan o do sada minornim strančicama poput PUPS-a i SPO koje će imati ključ većine.

Vučić je obećao reforme i narodu i Europskoj uniji, a sada mu za vrat dišu ojačane protureformske i proruske stranke ne samo iz opozicije, već i iz vlastite koalicije (PUPS, PS). Proeuropska opozicija je izgleda uspjela steći biračku bazu i iznjedriti nove ljude poput Radulovića. Ukoliko uspiju učvrstiti svoju suradnju, pojavit će se alternativa SNS-u. A nagodinu Srbiju čekaju predsjednički izbori. I Vučićeva odluka, da li će ponovno poduprijeti Nikolića, protivnika EU i NATO-a, ili će pokušati sam preuzeti mjesto predsjednika, te poput Erdogana, moć preseliti iz premijerskog u predsjednički ured.

U svakom slučaju, na istoku još jako dugo, neće biti ništa novo. 

Srbija rezultati izbora 14 16

 

Objavljeno u Parlamentarna politika i izbori, Politika | Označeno sa , , ,