Trump: moderately realistic worst case scenario


Interesting things are about to happen ! – Trump about meeting with Saudi king

Ovaj tekst nije pokušaj predviđanja događaja u budućnosti, već samo pokušaj pružanja cjelovitog uvida u stavove i postupke američke administracije i njihove posljedice. Ovo je analiza vjerovatnih posljedica po Ameriku i svijet, pod pretpostavkom da će Trump nastaviti sa svojim ponašanjem i politikom, koje je pokazao u prvih šest mjeseci, do kraja svog mandata.

Pretpostavimo da će u medijima nastaviti sa vrijeđanjima novinara i manjina svih vrsta (žena, crnaca, meksikanaca, muslimana), a u vanjskoj politici solirati protiv interesa američkih saveznika (auti, Sjeverni tok). Ustrajati na poreznim olakšicama i ukidanju Obamacarea, bez usvajanja alternativnog zakona, što će, zajedno sa urušavanjem Obamacarea povlačenjem privatnih tvrtki sa tržišta u neprofitabilnim državama, ostaviti desetke milijuna građana bez zdravstvenog osiguranja.

Može se očekivati da će suočen sa kongresnom blokadom posvetiti se svojim ovlastima. Tijekom 4 godine imenovat će 2 suca vrhovnog suda, oko 4.000 različitih službenika, oko 150 konzervativnih saveznih sudaca i 50-ak saveznih državnih odvjetnika. Trumpova ovlast uključuju i uvođenje carina (do 20 %) na uvoz robe iz Kine i Njemačke izazvat će protuodgovor i pokrenut svjetsku recesiju. Tu je i mogućnost obnove zabrane izvoza nafte iz USA kako bi se osigurala nezavisnost od Bliskoistočne nafte, a usput i podiglo međunarodne cijene nafte. A tu su i neizbježni protesti i sukobi, sa obje strane granice, oko izgradnje zida na granici sa Meksikom.

Svoju kontrolu nad sve tri grane vlasti i većinom država republikanci će nesumnjivo iskoristiti da usvoje i ratificiraju Balanced Budget amandan prije nego što izgube većinu 2018.

Kongres će nastaviti sa politikom sekvestracije (vojnih rezova),  protivljenja bailouta saveznih država, koje neće biti u stanu isplatiti dugove (obveznice, plaće, mirovine, zdravstveno i socijalnu skrb). Sve o US bailoutima. Uz neuspjeh usvajanja balansiranog proračuna, odbijaju dodatna zaduženja i odbijaju povisiti debt limit, što će ponovno dovesti do zatvaranja civilnih usluga savezne vlade 30.09. (nesigurnosnih službi). Jedini izlaz iz krize ostaje predsjedničko izdavanje trilijun dolar novčića, što otvara kod ulagača pitanje prijetnje inflacije i  rizika bankrota USA. Sekvestracija vojnog proračuna zaustavit će planove za obnovom pomorske i zračne flote USA. San o mornarici od 350 brodova, će ostati samo to, a upitno je koliko će dugo zadržati i postojećih 235.

Republikanci vjerovatno 2018. gube većinu u Kongresu, prisiljeni su glasati protiv Trumpova impeachmenta, koji ne uspije, ali će mu srušiti popularnost dovoljno da Republikanska stranka izabere drugog kandidata za Predsjednika 2020.

Ukidanje AFA (Obamacare) bez uvođenja zamjenskog programa, uz smanjenje poreza na dobit i financiranje infrastrukturne projekata poreznim olakšicama, povećati će zaduženost USA.

Istovremeno FED-ovo podizanje kamatnih stopa, dovesti će do credit cruncha (smanjenja kreditnog volumena privatne potrošnje).

Trumpov konfrontacijski stil (brinkmanship) sasvim sigurno će izazvati sukobe u njegovoj administraciji, što je već vidljivo po kontrarnim izjavama Trumpa sa jedne i Rexa Tillersona (State D.) i Jamesa Mattisa (Defence D.) sa druge strane oko Qatara, Sirije, Sjeverne Koreje, klimatskih promjena.

Uvođenje sankcija Njemačkoj zbog plinovoda Sjeverni tok 2 prema Rusiji, uz konstantne pritiske na članice EU i NATO-a da povećanje obrambenih proračuna bude namjenjeno kupovini američkih oružja. Europske države (Eurozona) odgovaraju jačanjem europskog obrambenog kartela koje će ih snabdjevati europskim, a ne američkim oružjem kroz Europsku obrambenu agenciju.  Stupanje autoritarnog ustava na snagu, a zatim i zabrana rada opozicijskih stranaka zbog potpore terorizmu i pučistima, uz nesumnjivo uvođenje cenzure i blokadu interneta u Turskoj olakšale su odluku EU o prekidu vojne suradnje sa Turskom, te povlačenju vojnika iz Turske, kao i iz Iraka i Afganistana. Europa će nesumnjivo posegnuti za suspenzijom NATO članstva za Tursku, koja će se potpuno okrenuti suradnji sa Rusijom i Iranom. Europa se posvećuje osiguranju Libije u kojoj može graditi velike izbjegličke logore, po uzoru na australijsku strategiju zadržavanja imigranata izvan kontinenta. Amerika će biti prisiljena neizbježno pojačanje vojnog prisustva u NATO članicama u Istočnoj Europi, obaviti prebacujući dio trupa iz Zapadne Europe, jer su zbog sekvestracije i gomilanja trupa oko Sjeverne Koreje i Perzijskog zaljeva, onemogućeni u dobavljanju pojačanja iz USA.

Nova točka iskrenja sa USA bi sasvim sigurno bilo špekulirana zabrana Rusiji da preuzime ovršene naftne kompanije u USA u vlasništvu venecuelanske države. Protuodgovor Rusije bila bi zabrana poslovanja američkih naftnih kompanija u Rusiji, čime američke kompanije (Exxon) gube tržište veće od 500 milijardi dolara.

 Iduća eskalacija bi bila: Amerika, UK, Ukrajina  pokreću bojkot Svjetskog nogometnog kupa u Rusiji 2018.

Amerika jednostrano proširuje sankcije prema Rusiji, Iranu, Sjevernoj Koreji. Kina i Rusija nesumnjivo će uzvratiti, a najrazornije bi bilo suspendiranjem sankcija i otvaranjem trgovine sa Sjevernom Korejom i Iranom, te zaoštravanjem ruskih sankcija prema Ukrajini.

Daljnje prijetnje prema Sjevernoj Koreji eskaliraju u raketni napad na lansirne rampe sjeverno korejskih ICBM-a. Sjeverna Koreja uzvraća raketiranjem Južne Koreje i cybernapadom na USA. Postoji ozbiljna opasnost od malo vjerovatne, ali moguće odluke, Trumpa da pokrene napad sa ciljem dekapitacije državnog vrha ili uništavanja raketnih sustava i nuklearnih bojevih glava, moguće čak i upotrebom EMP kako bi onemogućio sjevernokorejski protuobranu. Posljedice takvog napada sigurno bi prema vladajućoj doktrini „use it or lose it“ značio uzvraćanje svim resursima, raketno topovski udar po 25 milijunskom Seulu, moguće sa kemijskim oružjem iz 10.000 ukopanih oruđa, kao i moguće lansiranje raketa srednjeg dometa (do 1.000 km) sa nuklearnim bojevim glavama na Japan, Okinavu, Guam i druge američke instalacije ili nosače aviona. Rat bi nesumnjivo završio uništenjem sjevernokorejske vojske i države, ali uz moguću smrt desetak milijuna ljudi i svjetsku ekonomsku depresiju. Osim ako Kina ili Rusija ne bi procijenile da su ugroženi i njihovi interesi, poslali vlastitu vojsku na sjeverno korejski teritorij ili čak stupili u oružani sukob sa američkim snagama. Strah od ovakvog scenarija može biti dovoljan da vlasti južne Koreje odbiju prihvatiti ameriko prisustvo na svom teritoriju ukoliko ne budu imali pravo uvida u i odlučivanja o svim, pa i američkim, vojnim aktivnostima na svom teritoriju.

Eskalacija konfrontacija USA i Kine će se odraziti i na pomorsku i zračnu plovidbu Južnim kineskim morem (Zona identificiranja), kao i na spor oko Senkaku/Diyao otočja. Nepouzdanost američke reakcije , uz očekivanje kredibilne sjevernokorejske nuklearne raketne prijetnje će ohrabriti Japan da i sami postanu nuklearna sila, čime će osnažniti svoj utjecaj u UN, kao i potrebu za vlastitom zaštitom međunarodnih plovnih puteva, zbog slabljenja vojne moći USA. Tajvan, daleko najovisniji o američkoj potpori, koja pod kineskim pritiskom vremenom sve više kopni, prisiljen je tražiti novog partnera koji bi im osigurao nezavisnost. Jedini kandidat je Japan, a taj novi savez dodatno će zaoštriti kinesko-japanske odnose. Jedna od mogućih iskri sukoba moglo bi biti odustajanje od politike jedne Kine, tj. proglašenje nezavisne Republike Tajvan. Eventualno priznanje od strane USA izazvalo bi žestoki i razoran diplomatski, cyber i ekonomski protuodgovor (rat).

Qatar, Rusija i Kina nastavljaju, odnosno ubrzavaju povlačenje svoje imovine više stotina milijardi dolara (depozita, obveznica, dionica) iz USA. Izostanak američke potpore Qataru sasvim sigurno će rezultirati otkazivanjem  ugovora o kupovini vojnih F-15  (21 B$) i civilnih Boeing zrakoplova (18 B$). Qatar raspolaže i mogućnosti da obustavi isporuku plina za proizvodnju struje UAE.

Savez Qatara, Irana i Rusije koji će formirati plinski kartel i uskladiti planove svojih plinovoda će izravno ugroziti saudijske i američke planove za LNG. Qatarska kriza će neizbježno eskalirati u Saudijsku vojnu invaziju i okupaciju, na koju američki vojnici u qatarskoj bazi ne reagiraju, a turske ekspedijske jedinice su zarobljene i deportirane. Amerika time odbija poduprijeti svoja dva saveznika. Qatarska vlada odlazi u Iran u egzil, zajedno sa svim pokretninama i vrijednostima. Uz nadolazeće američko priznanje nezavisnosti (iračkog) Kurdistana, uz protivljenje turske i iračke vlade, ovo dovodi do zahtjeva Iraka i Turske za povlačenje američkih vojnih jedinica iz njihovi zemalja. Posljedice izdaje saveznika (Qatar, Turska) i rada iz leđa (Južna Koreja) dovest će do povlačenje zapadne Europe, predvođene Njemačkom iz NATO  pakta, preciznije, do povlačenja iz vojne komponente, po uzoru na Francusko ponašanje između 1963. i 1997. (?). Za razliku od Istočne Europe, njima je Rusija poželjan partner, a Amerika konkurent, dok je Istočnoj Europi obrnut slučaj.

Porazom u Iraku i Siriji, svjedočimo širenju islamističkog terorizma u Afriku, Jugoistočnu Aziju, Pakistan i Bangladeš što je već krenulo izazivati eskalaciju sukoba, degradaciju slobode govora, ljudskih prava i demokratskih običaja, koji će trpiti pod međunarodnim i državnim antiterorističkim mjerama.

03.07. sastali su Putini Xi u Moskvi, 05.07. istječe produženje saudijskog ultimatuma Qataru, 07. i 08. u Hamburgu je sastanak G20, a 14.07. Trump je u posjetu Francuskoj na Dan Bastilje. A novi „black swan event“ se već nazire u talijanskoj prijetnji blokiranja svojih luka za imigrante iz Afrike, kojih je već preko 200.000 u Italiji. Saudijska Arabija je još u ožujku najavila planove za deportaciju 5 milijuna ilegalnih imigranata Kad se nadoda činjenica da su ukrajincima ukinute vize za ulazak u EU, može se očekivati novi val imigranata.

Povijest je često pokazala sklonost eskaliranju sukoba tijekom ljeta, od Prvog i Drugog svjetskog rata, preko napada 11.9., do intervencija u Gruziji, Libiji, Ukrajini, Siriji. U trenutku kad se ISIL-ova tvorevina u Siriji i Iraku urušava, sirijska i iračka vojska otvaraju prometnicu Bagdad – Damask, politička i ekonomska kriza u Ukrajini raste, otvara se vremenski prostor za saudijsko-američki protuudar.  Nadajmo se da će svjesni svih posljedica, decision makeri se suzdržati od katastrofalnih odluka.

Vrijeme će pokazati, i to već ovog ili najkasnije idućeg ljeta.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Svijet, Vanjska i obrambena politika i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.